preskoči na sadržaj
Static HTML

Kako predškolca pripremiti na polazak u školu

Vrijeme je (pred)upisa djece u osnovnu školu pa ću se osvrnuti na najčešća pitanja roditelja vezano uz pripremu za školu. Kako je svako dijete biće za sebe, ima svoj tempo i svoje potrebe ne uzimajte svaki odgovor „zdravo za gotovo“ i ukoliko imate specifično pitanje o ovoj temi, možete se posavjetovati s djetetovom odgajateljicom ili stručnim suradnikom u vrtiću, također možete kontaktirati i školu koju dijete upisuje.


Kako djetetu prezentirati što se od njega očekuje u školi?Je li potrebno razvijati radne navike za školu na način da se djetetu svakodnevno odredi vrijeme vježbe grafomotorike i koliko bi vremenski to trebalo trajati?Što s izvanškolskim aktivnostima tipa sport ili strani jezik? Hoće li to biti veliko opterećenje za prvaša?Je li istina da prvaši ne trebaju znati slova ni brojeve prije nego krenu to službeno učiti i hoće li kaskati za drugima ako ne znaju?Kako potaknuti volju za učenjem kod djeteta?Kako zaigrano dijete pripremiti da će morat u školi sjediti mirno?Na koji način povećati koncentraciju djeteta odnosno produžiti vrijeme zanimacije jednom stvari?Kako se postaviti u slučaju dječjeg nasilja i ruganja?U kojoj mjeri i na koji način poticati samostalnost kod djeteta?Kako razvijati samopoštovanje kod malog školarca i da ne osjeća velik strah pred procjenama znanja?Koliko je dobro da se brine zbog eventualnih loših ocjena ili da ga to ne zabrinjava?


Vrijeme je (pred)upisa djece u osnovnu školu pa ću se osvrnuti na najčešća pitanja roditelja vezano uz pripremu za školu. Kako je svako dijete biće za sebe, ima svoj tempo i svoje potrebe ne uzimajte svaki odgovor „zdravo za gotovo“ i ukoliko imate specifično pitanje o ovoj temi, možete se posavjetovati s djetetovom odgajateljicom ili stručnim suradnikom u vrtiću, također možete kontaktirati i školu koju dijete upisuje.

Kako djetetu prezentirati što se od njega očekuje u školi?

Većina predškolaca već ima neku predodžbu o tome kakva je škola iz dojmova starije braće i sestara (rođaka, prijatelja…) ili iz priča odraslih pa je dobar početak razgovora s djetetom predškolskog uzrasta „Kako ti zamišljaš školu?“, „Imaš li nekih pitanja?“, „Što te veseli oko polaska u školu?“, „Ima li nešto što te brine?“... na taj način ćete čuti nešto o tome kako vaše dijete zamišlja školu i ima li kakvih strahova i briga vezano uz polazak u školu. Možete pričati o tome u čemu se škola razlikuje od vrtića, a u čemu je slična. U ovom trenutku ni vi ni dijete zapravo ne znate kako će stvarno biti u školi, možete samo maštati i zamišljati. Roditelj ima neko svoje iskustvo školovanja, a dijete će tek imati svoje. Nije potrebno školu idealizirati, a nikako nije dobro plašiti dijete školom „U školi nećeš moći tako! U školi moraš bit poslušan i miran…“ i sl. Kada su očekivanja u pitanju, ne bih dijete opterećivala time prije škole, učiteljica će im objasniti pravila ponašanja i što se u školi očekuje od djece.

Je li potrebno razvijati radne navike za školu na način da se djetetu svakodnevno odredi vrijeme vježbe grafomotorike i koliko bi vremenski to trebalo trajati?

Taj dio predškolci imaju organiziran u sklopu predškolske ustanove koju pohađaju ('radne liste', zadatci za predškolce...). Odgajateljice mogu savjetovati roditelja ukoliko s djetetom treba još nešto dodatno kući odraditi ili dovršiti. Također, stručna služba škole nakon testiranja često savjetuje roditelja ukoliko na nečemu treba dodatno poraditi do škole. Radne navike same po sebi usvajaju se kako dijete raste i dobiva sve više odgovornosti i zadataka u obitelji (npr. postavljanje stola za objed, samostalno pripremanje doručka, pospremanje igračaka, održavanje urednim svog prostora u kojem boravi) sve su to radne navike i odličan preduvjet za prihvaćanje novih zadataka koje će škola donijeti. Ukoliko dijete pokazuje interes za nešto više (htio bi nešto rješavati, pita vas neke zadatke, traži nove aktivnosti i sl.) možete mu ponuditi mozgalice, labirinte, memory,... Pripremne vježbe za polazak u školu mogu se 'odraditi' kroz igru – npr. crtanje u pijesku, bojanje bojanki, rješavanje dječjih časopisa s mozgalicama, točkalicama, labirintima..., igra loptom, nizanje perlica, vezanje pletenica, prebiranje i sortiranje sitnih predmeta (grašak, riža…), hvatanje štipaljkama, čitanje slikovnica i priča, brojalice.

Što s izvanškolskim aktivnostima tipa sport ili strani jezik? Hoće li to biti veliko opterećenje za prvaša?

Ako je dijete i prije škole pohađalo neku sportsku aktivnost ili rano učenje stranog jezika, ta će se aktivnost uklopiti u dnevne obveze. Ako nije, ne treba ga naglo natrpati još novim aktivnostima. Polazak u školu je sam po sebi prepun uzbuđenja i novosti. Dala bih vremena da se dijete prilagodi, prihvati školu, stekne neku dnevnu rutinu pa polako uvela novu aktivnost ako dijete pokazuje interes. No, naravno, i to ovisi o afinitetima djeteta i organizaciji obaveza unutar obitelji.

Je li istina da prvaši ne trebaju znati slova ni brojeve prije nego krenu to službeno učiti i hoće li kaskati za drugima ako ne znaju?
Da, roditelje se savjetuje da ne uče djecu slova prije polaska u školu i djeca stvarno ne moraju znati čitati i pisati u punom smislu prije polaska u školu. To bi značilo da dijete ne treba gurati i učiti ga slova i abecedu, ali ono što možete s djetetom raditi je poticati razvoj predčitalačkih i predmatematičkih vještina te fine motorike koja je važan preduvjet za pisanje. Hvat olovke, oblikovanje likova u pijesku, crtanje geometrijskih likova (trokut, krug), valovite i ravne crte, bojanje, crtanje, štipaljke, sitni predmeti, nizanje kuglica, listanje i zajedničko čitanje slikovnica, što je veće-manje, čega ima više-manje, i sl..

Ako dijete pokazuje interes za slova ne treba ga zaustavljati. Većina predškolaca znaju napisati svoje ime i poznaju neka od slova te pokazuju interes za tim da se znaju 'potpisati' na svoj crtež i to je u redu dok god inicijativa dolazi od djeteta. Neka djeca nauče slova već u trećoj godini života, a nekima treba vremena kroz cijeli prvi razred da ih usvoje. Uočite li tijekom prvog razreda da dijete dosta zaostaje za vršnjacima pri usvajanju slova, dobro je posavjetovati se s učiteljem ili nekim iz stručne službe škole.

Kako potaknuti volju za učenjem kod djeteta?

Djeca imaju urođenu želju za učenjem i znanjem. Oni prirodno znaju kako učiti (naučili su hodati, govoriti, samostalno se odjenuti, voziti bicikl, bacati loptu...) U školi će učiti na drugi način - manje iskustveno, a više iz knjiga. Puno ste već napravili ako ste s djetetom u šetnji opisivali stvari koje vidi/čuje, pričali o npr. promjeni prirode kroz godišnja doba, ako ste mu pokazali gdje žive vrapci, golubovi, crvići, mravi..., kako prijeći cestu, zavezati špigete, što je koje boje, kako i zašto peremo zube/ruke i održavamo vlastitu higijenu… na taj način će im sadržaji koje uče biti poznati i bliži i lakše će ih savladati jer je većina stvari koje će dijete učiti na početku školovanja povezano sa svakodnevnim životom i svijetom oko sebe.

Potičite znatiželju kod svoga djeteta i potičite ga da samostalno dolazi do odgovora na pitanja i informacija koje ga zanimaju (kada je to moguće) te na samostalno zaključivanje i povezivanje.

Kako zaigrano dijete pripremiti da će morat u školi sjediti mirno?

Teško :) ali nije ni potrebno! Djetetova sposobnost koncentracije i mogućnost da sjedi mirno s vremenom raste. Uočit ćete razliku u sposobnosti koncentracije kod djeteta sada i na jesen, kada krene u školu. Osim toga, prvaši uglavnom i ne trebaju odsjediti mirno 45min u komadu. Učitelji u tijeku sata odrade mikropauze kada osjete zamor ili pad koncentracije kod djece.

Ukoliko vam se čini da je vaše dijete nešto 'aktivnije' i 'zaigranije' od ostalih vršnjaka možete razgovarati s odgajateljicom ili pedagogom/psihologom u vrtiću i potražiti savjet .

Na koji način povećati koncentraciju djeteta odnosno produžiti vrijeme zanimacije jednom stvari?

Razvojno sposobnost koncentracije raste pa je dijete od 6+ godina sposobno koncentrirati se i odsjediti 45minuta (trajanje školskog sata). Naravno, kada dijete nađe nešto sto ga zanima, koncentracija je jača zbog jačeg interesa, a kada ga nešto manje zanima i koncentracija će biti slabija. Dobro je usmjeriti dijete na aktivnosti koje ga zanimaju i pomalo uvoditi neke novine npr. ako dijete zanimaju lego kocke, možete napraviti neke zadatke tj. igre s kockama tipa tko će prije pronaći i sakupiti što više crvenih kockica ili tko može pronaći u određenom vremenu više sitnih kockica i sl... Savjetovala bih smanjiti na najmanju moguću mjeru vrijeme provedeno pred ekranima (TV, igrice, mobitel), a produžiti vrijeme provedeno u slobodnoj igri, društvenim igrama, crtanju, rješavanju mozgalica i sl.

Kako se postaviti u slučaju dječjeg nasilja i ruganja?

Dobra priprema za eventualne situacije nasilja je otvoriti djetetu prostor povjerenja da zna da vam se uvijek može obratiti kada mu se nešto (loše) događa. Na taj način će vam se povjeriti i ispričati ako se u školi dogodilo ili događa ruganje/nasilje.

Kada vam dijete priča što je bilo u školi pažljivo ga slušajte (odvojite svaki dan par minuta da čujete i vidite dijete nakon škole) odvojite se od onoga što radite i posvetite mu svoje vrijeme i pažnju. Ponekad će dijete doći kući nezadovoljno (zbog ocjene, zbog ponašanja nekog djeteta prema njemu, i sl.) pružite mu tada utjehu, zagrljaj, poljubac, pitajte ga o tome kako mu je bilo i treba li nešto od vas. Djeci je to dovoljno da svoje loše iskustvo zalijeće i da nastave dalje.

Međutim, ako primijetite da je vaše dijete na meti ruganja ili nasilnog ponašanja važno je odmah reagirati i prekinuti nasilje čim prije - obavezno reći djetetovoj učiteljici o tome i savjetovat se treba li dijete uputiti stručnoj službi. Škola je dužna reagirati na svaku prijavu nasilja.

U kojoj mjeri i na koji način poticati samostalnost kod djeteta?

Samostalnost se najbolje razvija kada djeca osjećaju sigurnost. Gradite djetetov osjećaj sigurnosti da može biti samostalno. Npr. ne treba mu govoriti „Ti si sada velik pa možeš sam na spavanje“ ili „Ne treba ti svjetlo u sobi dok spavaš" ili „Ti ćeš uskoro u školu pa ti više neću pomagati oko zakopčavanja jakete/vezanja cipela“ i sl. Radije kažite nešto poput "Mogu ti pomoći, ali hoćeš li pokušati sam?" i ohrabrujte riječima „Možeš ti to“ i „Tu sam ako me trebaš“.

Kako razvijati samopoštovanje kod malog školarca i da ne osjeća velik strah pred procjenama znanja?

Prvo polugodište nema ocjena. Prve ocjene stižu početkom drugog polugodišta i to su uglavnom odlične ocjene. Svakoj se ocjeni radujte s djetetom i prihvaćajte njegove uspjehe i neuspjehe kako bi i dijete naučilo prihvaćati ocjene koje dobiva za svoj rad koji je rezultat učenja, ali i trenutne ispitne situacije. Pokažite kako ni vama ne ide uvijek sve od ruke i kako svi imamo boljih i lošijih dana, ali nismo zato bolji ili lošiji ljudi.

Koliko je dobro da se brine zbog eventualnih loših ocjena ili da ga to ne zabrinjava?

Dobro je da dijete prihvati ocjenu kao rezultat svog truda i rada. Nije dobro da se identificira s ocjenom niti da je ocjena pokazatelj koliko dijete 'vrijedi' ili kakva je osoba. Ponekad će dijete naučiti jako dobro, a dobiti nižu ocjenu zbog različitih okolnih razloga (npr. nije dobro razumio pitanje, nije dobro zbrojio/oduzeo dva broja, omeo ga je neki zvuk, prestrašilo se u ispitnoj situaciji i sl.), a ponekad će naučiti lošije, a dobiti bolju ocjenu jer je dobio pitanja koja je bolje naučio. To su sve očekivane i „životne“ situacije i dobro ih je uzeti u obzir. Dijete se na taj način uči nositi sa stresom, frustracijom, uspjehom i neuspjehom. Uz pomoć i podršku lakše će prebroditi tugu zbog neuspjeha, a dodatna kritika može utjecati loše na njegovo samopoštovanje. Važnije je naučiti kako učiti i radovati se vlastitim uspjesima. Roditelj može pomoći oko organizacije radnoga dana, planiranja vremena za učenje, ali i vremena za odmor i igru.

I još…

Guštajte u predškolskom ljetu, opuštajte se, družite se s vašim djetetom. Naučite zajedno neke nove stvari. Prošetajte povremeno putem od kuće do škole i od škole do kuće. Maštajte zajedno o tome kako će biti u školi, odgovarajte na pitanja vašeg znatiželjnog djeteta.

Gradite i dalje odnos povjerenja i ljubavi u svojoj obitelji!


 


 


 

Lucija Krivić Morović, pedagogica OŠ „Blatine-Škrape”



Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju
objavio: lucija Krivić Morović   datum: 15. 3. 2021.




preskoči na navigaciju