Emotivno i psihičko stanje roditelja utječe na dijete i na njegovo stanje te načine nošenja sa stresnim situacijama, sasvim je u redu reći „Ne mogu sada o tome“ kada se osjećate da nemate kapaciteta za razgovor s djetetom ni spremnosti na sva njegova pitanja te u tom slučaju ponuditi neku alternativu poput zagrljaja, zajedničkog opuštanja, igre i sl., a onda u nekom dobrom trenutku dati djetetu vrijeme da pita i razgovara s vama. Situacija u kojoj se nalazimo još od početka pandemije pojačana novim ratnim zbivanjima gura nas svih u stanje stresa, anksioznosti, straha…i teško je u momentima ostati smiren i brižan roditelj. Ono što možemo napraviti za sebe (i za svoju obitelj) jest da pronađemo za sebe dobar način nošenja sa stresom (jer tako i djeca od nas uče kako se nositi s teškim i stresnim situacijama), da pratimo svoje disanje, napravimo povremeni odmak od medija i od ekrana, oslobodimo više vremena za boravak u prirodi te za druženje s obitelji i bliskim ljudima, nekima može pomoći sastavljanje popisa stvari na koje imamo utjecaj te onih na koje ne možemo utjecati,  ili sjetiti se svih osoba na koje se možemo osloniti i koje su nam podrška u životu kao i popis stvari na kojima smo zahvalni, nekima pomaže molitva, razgovor s nekim bliskim ili sa stručnom osobom… U ovakvim je trenutcima dobro sačuvati nadu i životni optimizam, no ne treba negirati strah i brigu već radije izreći svoje bojazni i zatražiti razumijevanje i utjehu.

U prilogu je publikacija Foruma za slobodu odgoja sa savjetima o tome kako s djecom i mladima razgovarati na ovu temu.