Učenici trećih razreda čitali su Čudnovate zgode za lektiru, a nakon toga se je u suradnji učiteljica, pedagogice i knjižničarke u školskoj knjižnici analiziralo ovo književno djelo, organizirao kviz i likovne radionice.

Nakon kviza i razgovora o knjizi učenici 3.a razreda izradili su od kolaža čizmice, papige, baletne papučice, plave zvijezde i druge „simbole“ ove priče pa su radovi složeni  kao papirnati vrtuljak. Učenici 3.b su nakon obrade lektire pastelom crtali čizmice koje su također izložene na panou u atriju Škole.

Svim  je učenicima u knjižnici bila dostupna knjiga za čitanje u slobodno vrijeme, a pripremljeni su i izdvojeni citati koji su opisivali mjesta kojima  je Hlapić prolazio i doživljavao svoje čudesne zgode. Potaknuti tekstom  učenici 5. i 6. razreda i „mladi knjižničari“ u knjižnici su slikali te prizore te su i njihovi radovi bili izloženi u atriju.

Za učenike od 1. do 5. razreda organiziran je odlazak u kino gdje su gledali film „Šegrt Hlapić“ snimljen prema romanu Ivane Brlić-Mažuranić. Prvaši su crtali odabrane prizore iz filma.

Prezentacija koju su izradile pedagogica i knjižničarka za obradu ove lektire u 3. razredima , uključivala je citate za čitanje na glas u Europskoj godini čitanja na glas, a bili su odabrani upravo dijelovi s mudrim izrekama ili odgojnim porukama pa smo nakon čitanja razgovarali o dječjim pravima i dužnostima, opasnostima i sl.

Sami učenici zaključili su da je Hlapićevo putovanje bio opasan podvig čak i u priči  od prije 100 godina. Jer djeca se nikako ne smiju naći sama i nezaštićena na putu ili drugim situacijama koje nisu dobre za dijete. Priču o Hlapiću zato završavamo citatom iz knjige: „Neka nitko ne pobjegne od svoje kuće!“