Nama je to značilo provesti cijeli dan zajedno, voziti se, jesti, piti, igrati se i družiti. I baš je tako i bilo. Od prvog trenutka i ulaska u udobni bijeli autobus, do posljednjeg kada smo se nakon veselog dana umorni i prepuni dojmova rastali.

Po dolasku u NP Krka, ostali smo zadivljeni ljepotom prirode, zvukovima vjetrića koji šušti, ptica koje pjevaju, vode koja se probija i teče na sve strane, slapova koji prave veliku buku, a ipak svi im hrle.

Šetnjom do Skradinskog buka, posljednjeg slapa prelijepe rijeke Krke, obišli smo staru vodenicu i saznali o starinskom načinu življenja i mljevenju žitarica. Skakutali smo stazama i mostićima, divili se vijugavim pastrvama i zelenim žabama jer nikad ih toliko nismo vidjeli na jednom mjestu, a sjetili smo se i naših lekcija iz geografije o krškom kraju jer rijeka Krka je sa svojih 7 slapova pravi krški fenomen.

Kad smo se spustili do Skradinskog buka slijedilo je slobodno vrijeme za igru i razonodu, a onda i zajednički ručak na otvorenom koji je bio uistinu ukusan.

Vožnju prema Šibeniku u popodnevnim satima iskoristili smo svatko na svoj način, netko je igrao na karte, netko pričao viceve, a netko ometao druge na razne načine. Kao i svi naši gradovi i Šibenik ima vrlo lijepu rivu te smo šetnjom preko rive stigli do čuvene šibenske katedrale sv. Jakova, važne hrvatske građevine koju je gradio Juraj Dalmatinac.

Osobito su važne i zanimljive kupola, krstionica i 72 uklesane glave poznatih osoba iz vremena u kojem je živio Juraj Dalmatinac.

Dan se primicao kraju, a mi smo se iz Šibenika uputili prema Primoštenu. U tom smo malom dalmatinskom biseru lutali starim kamenim uličicama, igrali odbojku na pijesku, zasladili se sladoledom, kupili poneki suvenir i ispunjeni dojmovima nastavili put prema Splitu. Zadovoljni lijepo provedenim danom, a tužni zbog toga što je brzo prošao, stigli smo kući u večernjim satima, s nadom da ćemo uskoro opet negdje zajedno otputovati.

FOTOGALERIJA