Mladi geografi u špilji Vranjači
U ponedjeljak, 28. travnja 2014. g. „mladi geografi“ su u pratnji nastavnika Ivice Zrinušića posjetili špilju Vranjaču kod Dugopolja.
Ova je špilja, koja je ime dobila prema vrani, bila poznata ljudima još u neolitiku. Zbog stalne temperature od 15 °C, oni su ju koristili kao „prirodni frižider“, ali i sklonište od kiše.
Ljudima je bila poznata samo prva dvorana, koja je bila smatrana prirodnim otvorom u zemlji. To se 1903. g. promijenilo, i to zahvaljujući dvanaestogodišnjem Stipi Pundi. On je primijetio uski prolaz u stijeni i rudarskom lampom hrabro krenuo unutra. Tada je otkrio nevjerojatan svijet pod zemljom, prepun fantastičnih kamenih bića i špiljskih tvorevina. Upravo je, zbog otkrića te druge dvorane, špilja 1929. g. otvorena za posjetitelje.
Druga se dvorana može podijeliti na 9 cjelina: PREDVORJE, ČEKAONICU, KAPELU-CRKVU, PUŽEVU KUĆICU, MALU I VELIKU GALERIJU, TURSKO GROBLJE, PALMIN GAJ TE PLESNO-KONCERTNU DVORANU. Cijela je špilja ukrašena s poda stalagmitima te odozgo stalaktitima koji se presijavaju radi prisutnosti kristala. Kratki stalaktiti nazivaju se „makaroni“, duži od metra „špageti“, a skup „špageta“ je „zavjesa“. Uz samo malo mašte možemo primijetiti da se stalagmiti razvijaju u mnoštvo različitih oblika, kao što su: miš, zmija, žaba, iguana, obitelj, muškarac i žena, dijete, anđeli, Marija… Svega ondje ima.
Jeste li znali da je u špilji Vranjači za 1cm stupa (sige) potrebno 350 godina taloženja dok je u drugim špiljama dovoljno samo 100? Budući da se špilja Vranjača razvija nešto sporijim tempom, stalagnati (špiljske tvorevine nastale spajanjem stalagmita i stalaktita) su kvalitetniji i nije potrebna zaštita kacige.
U špilji su pronađene čak četiri endemske vrste: kornjaš, puž i dva pauka.
Veličansven je i zanimljiv život ove špilje, koja i u ovom trenutku nekim svojim tijekom sama sebe gradi i mijenja. Svakim trenutkom stvara neke nove kamene klisure.
Ivana Dragičević, 8.b