Tko još ne razumije suvremenu umjetnost?
Koliko puta smo čuli tvrdnju – Uopće ne razumijem suvremenu umjetnost. Što bi to trebalo predstavljati?
E, pa da takvih primjedbi ne bi bilo kod novih naraštaja, pobrinuo se plan i program predmeta likovna kultura. Metodsku jedinicu Prostorne instalacije, intervencije u prirodi osmaši su učili upravo na otvorenome, ispred škole na zelenoj površini i sportskom igralištu.
Land art – umjetnost u pejsažu i ready made – iznova stvarati – pojmovi su koje su usvojili a vezuju se uz ekologiju, reciklažu i fotografiju. Naime, zadatak je bio da učenici uz pomoć aluminijske folije i foto aparata na otvorenome uoče one linije, plohe i volumene koji se suprotstavljaju, a to su geometrijske i organske forme, zatečene i naknadno izrađene oblike, zaobljene i šiljaste linije itd.
Kada u parku iza škole naiđemo na puknutu gredu, ona je oštećeni predmet, a kada tu istu gredu suprotstavimo cjelovitima i k tomu je obložimo metalnom folijom i fotografiramo, na slici dobijemo umjetničko djelo land arta. Tako su učenici folijom podcrtavali žičanu ogradu, duplju u drvetu i koru stabla, neravnine asfalta, kamenje, list, granu, vlastiti džep, a izrađena je i jedna kraljevska kruna.
Pri povratku u učionicu, učenici su trebali napisati i kratak osvrt na svoj rad, što također spada u zadatke suvremene umjetnosti, a najvažniji zadatak koji tek očekujemo je taj da ona izazove osudu okoline, da je neshvaćena, da se naši radovi bace u koš te da viču na nas da smo onečistili okoliš i ostavili za sobom smeće. Osude primamo u inbox. U protivnome, nismo uspjeli.
Vlasta Tolić
http://os-brace-radica-klostarivanic.skole.hr/fotogalerija?show=album&id=135