Osnovna škola Brestje Sesvete

Obitelj je prirodna sredina u kojoj čovjek živi i za koju je vezan tijekom cijeloga života. Obiteljski odgoj je prvi odgoj u životu djeteta. On je temelj svakog drugog odgojnog utjecaja. U tome svaka obitelj ima neprocjenjivu ulogu, obvezu i odgovornost. Dijete u obitelji stječe prva znanja, iskustva, navike i spoznaju o prirodi i svijetu u kojem se nalazi.

Odgojna uloga roditelja teško se može čim drugim zamijeniti. Na njima je da stvore obiteljsku klimu prožetu ljubavlju, odanošću prema Bogu i ljudima koja će pogodovati punom osobnom i društvenom razvoju djece. Obitelj je prva škola kreposti u kojoj djeca stječu prva iskustva o zdravoj ljudskoj zajednici.

Da bi obiteljski odgoj bio učinkovitiji potrebni su skladni obiteljski odnosi.  Roditelji moraju pomoći djetetu da shvati da ono zauzima posebno mjesto u srcu svojih roditelja. Za izgradnju stabilnog odnosa između roditelja i djeteta najvažnija je sigurnost koju dijete stječe i razvija  vezivanjem za roditelje. Potpora, emocionalna toplina, povjerenje, razumna kontrola povoljno djeluju na razvoj komunikacije i socijalizacije djeteta kao i na razvoj cjelokupne ličnosti.  Roditelji ponekad nisu ni svjesni  koliko za budućnost djeteta znači pravilan odgoj u obitelji. Zato brigu o odgoju najčešće prebacuju na školu ili očekuju da se dijete samoinicijativno odgaja. Obitelj je prvi i najznačajniji, ali ne i jedini odgajatelj. U svemu ovome ne bi smjeli zanemariti i ulogu škole.  Edukacija je moguća samo u uvjetima dobre suradnje  obitelji i škole.  Stupanj ove suradnje zavisi, ne samo od potreba obitelji nego i njezine otvorenosti i spremnosti na suradnju.

Obitelj je osnovni nositelj socijalizacije djece. Ona je prva i nezaobilazna sredina za normalnu socijalizaciju djece i razvoj njihove ličnosti. Neka djeca su po rođenju naklonjena bržoj socijalizaciji druženju i suradnji, a druga su zatvorena u sebe i postavljaju branu prema drugim osobama..

Za izgradnju stabilnog odnosa između roditelja i djeteta najvažnija je sigurnost koju dijete stječe i razvija vezivanjem za roditelje.Rezultati psiholoških istraživanja pokazuju da dijete koje ima sigurnu vezu s roditeljima razvija socijalno – emocionalne sposobnosti, za razliku od djece s nesigurnom vezom. Nedovoljan osjećaj sigurnosti i povezanosti s roditeljima često vodi neprilagođenom ponašanju mladih, oni su skloni tražiti povezanost i sigurnost među vršnjacima.

Prije svega obitelj treba pružiti osjećaj sigurnosti svakom svom članu. Na nju se možemo osloniti i  prihvatiti velike izazove. Roditeljska blizina koja nije autoritarna i posesivna i izaziva snažan osjećaj sigurnosti i povjerenja te budi u djeci sposobnost za razvoj ispravnih odnosa prema drugima. Važni su također osjećaji međusobnog povjerenja i blizine koje bi članovi obitelji međusobno trebali imati. Povjerenje se može imati samo u osobu koja je čvrsta, stabilna i pouzdana. Roditelj mora prvenstveno djetetu željeti dobro, a ne da mu ono služi kao dodatno usrećivanje samoga sebe, nadoknađivanje vlastitog neuspjeha i nesreće, nezadovoljstva i razočaranosti. Roditelji bi se morali boriti i brinuti za svoju osobnu sreću i zadovoljstvo, jer samo osobno sretni i zadovoljni mogu osigurati kvalitetu svog roditeljskog odgojnog ponašanja prema djeci. Nesretan i nezadovoljan roditelj u velikoj je opasnosti da odgojno loše postupi sa svojim djetetom. Zadovoljan roditelj razumije i uvažava dijete, pomirljjiv je i otvoren u razgovoru s njim, potiče ga u radu i svladavanju problema, voli maštati s djetetom, sve mu objašnjava, dogovara se s njim, štiti  ga i zna slušati. Ne smijemo manipulirati s djecom, pretvarajući ih u sredstvo našeg preživljavanja, nego im osigurati slobodan i samostalan razvoj vlastite sretne i zadovoljne budućnosti. 

Obitelj za pojedinca predstavlja osobno utočište, mjesto gdje je osoba prihvaćena i nalazi sigurnost. Ona je životna i odgojna  zajednica i zato je njezin glavni cilj odgoj djece. U obitelji učimo voljeti i radovati se, podnositi i praštati, natjecati se i boriti. Ona je mjesto u kojem ostvarujemo određena prava, ali i mjesto u kojem se odgajamo za dužnosti.Temeljni  poziv za ljubav čovjek ostvaruje i u obiteljskom zajedništvu. Obitelj treba vrijeme i prostor u kojima svaki član može iskusiti kako je vrijedan, cijenjen i prihvaćen onakvim kakav uistinu jest.  Ovakvo ozračje je moguće stvoriti jedino ukoliko članovi obitelji (osobito roditelji) budu prisutni, saslušaju jedni druge, njihove doživljaje, pitanja, probleme, nestašluke i dr. Zdravi autoritet počiva na preuzimanju roditeljske odgovornosti, vršenju dužnosti i zauzimanju jasnih stavova.

Dobro će odgojena mladež biti u stanju osnovati dobre obitelji, a te će obitelji biti sposobne dobro odgajati svoju djecu. Bez obitelji čovjek današnjice ne bi opstao. Obitelj se shvaća kao univerzalna društvena institucija, kao neizbježan dio ljudskoga društva.