Osnovna škola Brodarica

Učenici osmog razreda i ove godine su sudjelovali po dvanaesti put u realizaciji projekta: Sat povijesti iz Vukovara.

Ovogodišnja tema je: "Golubice lete u vječnost"

Cilj projekta: satom povijesti povezati skupine učenika osmih razreda  iz različitih gradova s ciljem sjećanja na slavne dane obrane Vukovara i Domovine Hrvatske.

U godini kad obilježavamo 30. obljetnicu bitke za Vukovar, želimo podsjetiti hrabrost, sebedarje i ljubav hrvatskih branitelja, čija je žrtva bila preduvjet za slobodu koju danas živimo. U ozračju zajedništva želimo se prisjetiti i mjesta masovnih pogubljenja onih koji su željeli slobodnu i neovisnu Republiku Hrvatsku, svih koji su na Oltar Domovine položili najviše što su mogli - svoje živote.

Ove godine učenici su dobili u zadatak: posjetiti spomen obilježja u našem kraju: Šibeniku i okolici, Te,napisati pjesmu na  temu: "Golubice lete u vječnost". 

Učenici osmog razreda su posjetili spomen obilježja poginulim braniteljima našeg kraja, izradili su plakat na temu, a napisali su i pjesme. 

GOLUBICE LETE U VJEČNOST

Hrvatske golubice nisu samo ptice,

koje skupljaju mrvice.

Naše golubice su puno više,

zahvaljujući njima svatko od nas diše.

One su poletjele da bi nas zaštitile.

Ginuli su za nas, ranjeni su bili, hrabri naši

vojnici.

Svojom hrabrošću nama su slobodu pružili.

Eva Šero 8. a

GOLUBICE LETE U VJEČNOST

U nebo poletjele golubice,

tamo ih dočekale dobrodošlice.

Oni su za našu državu život dali,

ni trenutka nisu oklijevali.

Dok su granate po državi padale,

uši su građanima parale.

Ipak, oni su se hrabro borili,

i u državi mir stvorili.

Uplakane obitelji sa svih strana,

na srcu ogromna rana.

Izgubili su svoje najmilije,

ali neka plaču, jer ih na nebu sada ljubav grije.

Petra Mrčela, 8a

GOLUBICE LETE U VJEČNOST

Bol.

Smrt.

Tuga.

Muka.

Krv.

Znate li te riječi?

Čujete li te riječi?

Dirnu  li vas te riječi?

Oni su znali,

oni su čuli,

oni su vidjeli,

oni su ih osjetili.

Uplašila sam se i na samu pomisao.

Oni nisu.

Plakala sam slušajući te strašne priče.

Oni nisu, jer znate,

heroji ne plaču.

Strah je njima nepoznata riječ.

Svojom hrabrošću, snagom i ponosom

ispisali su našu povijest, sadašnjost i budućnost.

Učinili su nas sve ponosnima.

Svojim primjerom pokazali su nam što je ljubav,

ljubav prema Hrvatskoj.

Njoj su položili ono najvrednije što su imali, svoj život.

Naši heroji sada šute,ne mogu ništa reći, ali kada smo bili u nevolji,

bili su najglasniji.

Oni su naši heroji, plameni naših svijeća koji tinjaju u noći, znaju da više neće doći, ali pamtit ćemo ih zauvijek!

Pamtit ćemo zauvijek!

Petra Antunović, 8. a

GOLUBICE LETE U VJEČNOST

U dalekom polju ruža je rasla,

svoju  ljepotu  zemlji  je dugovala.

Ljuljala se  nježnim  klasjem

i nitima trave nošenih vjetrom.

Vjesnici rata nastupiše,

mnoga stradanja doniješe.

Majčini jauci za sinovima

odzvanjaše  gradovima.

U sumornim  kricima  bolnih srca

spojio  se plač nevinog  djeteta.

Poleti  bijela golubice  mira

na zemlju  s nebeskih visina!

Ispusti latice  crvenih ruža

na kamene  grobove  naših  junaka.

Život  svoj  za nas su dali

da u slobodi i miru  idemo  naprijed.

Dok njihove  neutješne majke

U srcu  nose  svoje  boli.

Zato,  leti  bijela  golubice

cijelom  našom  domovinom i

šapći majkama naših junaka

da će zauvijek  živjeti

u srcima  svih  Hrvata.

        Mia Mučić, 8a

Plakat i pjesme izložile su učenice prilikom javljanja on line na 12 sat povijesti iz Vukovara.

Plakat i pjesme izloženi su u holu škole.