Književnica Nada Mihoković - Kumrić nam je na vrlo zanimljiv način predstavila svoja dva romana Tko vjeruje u rode još i Lastin rep, s kratkim osvrtom na svoje cjelokupno stvaralaštvo. Tako smo saznali da je oduvijek htjela postati pisac. Još kao djevojčica čitala je i pisala skrivajući se od roditelja koji ju nisu podržavali u tome da postane „danguba“ – tako su u njenom kraju nazivali one koji od motike više vole čitati i pisati. S petnaest godina je pod pseudonimom na lokalnu radio stanicu poslala dramu Poštar. Budući da je drama bila objavljena uredništvo je tražilo da se u studio javi autor tog djela. I uredniku i roditeljima priuštila je veliko iznenađenje. Tridesetak godina poslije Kristina i Viktor iz Poštara dobili su sestru Suzanu, Kristina prijateljicu Petru, a Viktor prijatelja Gorana u socijalno – ljubavnom romanu za djecu Lastin rep koji je uvršten u popis lektire za 7. razred. Predstavljanju ovog romana u našoj školi nazočili su 5. i 7. razredi. Bili su oduševljeni pričom naše spisateljice.

Svoj drugi roman Tko vjeruje u rode još književnica je predstavila 4. razredima naše škole. Ta vječno zanimljiva problematika našim učenicima bila je popraćena zainteresiranim upitima, ali i spremnim odgovorima spisateljice na tu škakljivu, ali vrlo važnu istinu o dolasku djece na svijet.

Naša školska knjižnica obogatila je svoj knjižni fond kupnjom lektirnih knjiga Tko vjeruje u rode još i Lastin rep, a književnica nam je i darovala svoje sljedeće naslove: Rep, ali ne lastin, Vrijeme je, Uvijek nada, Mrazovac, Mjesto pod suncem i na tome smo joj iznimno zahvalni.

Učenici i učitelji bili su oduševljeni svime što su saznali taj dan, zahvalili su se književnici toplim pljeskom, a ona je učenicima uputila riječi nade da će se možda i iz njihovih redova, osim ljubavi prema knjizi, roditi još po koji čovjek od pera.