U gradu je u Marulićevo vrijeme bilo puno više crkava, neke od njih su i danas sačuvane, a mnoge je uništilo vrijeme. Ponos grada bila je katedrala i njezin vitki zvonik koji je građen od trinaestoga do šesnaestoga stoljeća, a za čiju je gradnju i Marulić oporučno ostavio novac.

Ne može se sa sigurnošću utvrditi njegova rodna kuća i njegovo boravište u Splitu jer su povijesni podatci o životu i radu Marka Marulića vrlo oskudni. Pretpostavlja se da je Marulićeva kuća bila nedaleko od katedrale i da je tu proveo veći dio života, kod krstionice Sv. Ivana, a da je umro u očevoj kući kraj crkve Sv. Duha. Najuobičajeniji putokaz za utvrđivanje doma neke plemićke obitelji jest obiteljski grb na građevini, ali iako je sačuvano nekoliko grbova obitelji Marulić, oni nisu više na izvornom položaju.

Učenici su imali priliku istražiti uske splitske uličice Marulićeva renesansnog vremena, u kojima je vjerojatno i on živio i radio, vidjeti istaknutije plemićke palače u njima iz onoga vremena (Papalićeva palača – Muzej grada Splita, Marulićeva palača, Palača kod Zlatnih vrata, Palača Božičević Natalis…), vidjeti tragove njegova vremena, čuti puno zanimljivosti iz njegova života, jednu avanturističku zgodu iz njegova mladenačkog života (kako je jedan od dvojice rođaka Papalića koji su bili njegovi najbliži prijatelji tragično poginuo u mladenačkoj avanturi s pjesnikom), saznati više o Markovim prijateljima, kućama u kojima su se družili i sl.

Marulić je bio splitski plemić, imao je pravničku naobrazbu, obavljao dužnosti egzaminatora (ispitivača i ovjerovitelja notarskih spisa), počasnoga sudca i dr. Društvo Marka Marulića sastajalo se po domovima splitskih plemićkih obitelji, naročito u domu humanista Papalića, u velikoj gotičkoj dvorani. U tim krugovima čitale su se pjesme, raspravljalo o književnosti i umjetnosti, muziciralo, natjecalo u govorništvu i komentiralo suvremena zbivanja. Marulić je, kao najugledniji, vjerojatno bio na čelu okupljanja kulturnoga kruga.

U dvorištu kuće Božičević Natalis, gdje se Marulić družio sa svojim prijateljem i prvim biografom Franom, družili smo se i mi s gospođom Darkom koja nam je pokazala kako sve može imati svoju duboku simboliku. Počastila nas je prigodnim slasticama, a sladeći se rafiolima, paprenjacima i rogačima povezali smo ih simbolično s književnošću i Marulićem. Naime, pjesnik je svoje veliko svjetsko djelo, De institutione bene vivendi, posvetio Trogiraninu Jerolimu Ćipiku, a Trogir je, osim po svojim velikanima i veličanstvenoj arhitekturi, poznat i po – trogirskom rafiolu.

Boraveći na Šolti, dalmatinskom otoku koji obiluje rogačem, Marko je pisao poslanice prijateljima, pozivajući ih u goste. Za vrijeme Marulićeva boravka na Šolti, gdje je proveo tri godine, posjećivao ga je slavni hvarski pjesnik Petar Hektorović, koji je prema njemu gajio duboko poštivanje jer je i njemu utro put u pjesništvu na hrvatskome jeziku, a tradicionalni slatkiš s otoka Hvara jest - hvarski paprenjak.

Slaveći svog velikana, u šetnji gradom zamišljali smo ga pored sebe. Slušali smo o tome kako je Marulić od oca dobio rodoljubni duh, a od majke religioznost. Najznačajnije njegovo djelo, spjev Judita ima istaknuto značenje u povijesti hrvatske književnosti, ali ujedno predstavlja težnju obrane protiv turskog neprijatelja i ima domoljubni karakter. Iako preuzeta iz Biblije, priča o hrabroj udovici bila je snažna poruka Marulićevim suvremenicima u doba neizvjesnosti i straha. U želji da ohrabri svoje sugrađane, obećava im da će ih u borbi, uz hrabrost, voditi i Božja ruka, baš kao i Juditu.

U Marulićevo doba Split je bio hrvatski grad, u kojemu je većina građana govorila samo hrvatskim jezikom, iako je talijanski jezik bio uobičajen u administraciji, a latinski u crkvi, znanosti i literaturi. Baš zbog onih „ki nisu naučni knjige latinske aliti djačke“, Marulićeva Judita ima iznimnu važnost jer je on prvi dao Splićanima i svim Hrvatima zrelo književno djelo na njihovu materinskom i svima shvatljivom jeziku. Upravo zato Judita je stekla popularnost i toliko izdanja u kratko vrijeme.

Učenici su mogli čuti i vrijednu pouku o jeziku jer Judita svjedoči o važnosti i bogatstvu hrvatskoga jezika. Posebna je vrijednost i ljepota Judite u njezinom jeziku. To je čakavska ikavica s mnoštvom lijepih domaćih riječi koje su danas zaboravljene i zamijenjene lošijim tuđicama. Prema Kečkemetu, Marulić je gradio novu hrvatsku umjetničku književnost i hrvatski književni jezik i u tome je Marulićeva veličina i povijesna važnost.

Ovu poučnu šetnju i nastavu završili smo u crkvi svetoga Frane, gdje nas je ljubazno primio gvardijan samostana franjevac konventualac Martin Jaković, gdje je naš velikan „pokopan s velikim počastima, u grobnici svojih pradjedova, kako je i sam u svojoj oporuci odredio“ (F. Božičević), a uz sjeverni crkveni zid uspravno je postavljena nadgrobna ploča.

Izvanučioničkom nastavom S Markom i Darkom po Splitu istražili smo, vidjeli, čuli i usvojili mnoštvo zanimljivog i poučnog sadržaja povezujući današnje vrijeme i vrijeme renesanse i Marula.

Neka ovaj veliki Splićanin svojega i našega vremena živi i dalje u srcima svih nas, da zauvijek budemo ponosni na njegovu odanost svojemu hrvatskom jeziku i narodu.

                                                                                                Zrinka Pavković