Osnovna škola "Čista Velika"

Što se dogodilo, može se dogoditi opet, drugima, ne nužno Židovima, počinjeno od strane drugih, ne nužno od strane Nijemaca .

Svi smo moguće žrtve, mogući počinitelji, mogući promatrači.                                 

Riječi povjesničara Yehude Bauera uvod su u naše obilježavanje međunarodnog Dana sjećanja na žrtve holokausta, koji i ove godine obilježavamo 27. siječnja, na dan kada je sovjetska Crvena armija oslobodila zloglasni kompleks logora Auschwitz na području tadašnje Poljske pod okupacijom Trećeg Reicha.

Nacistički zločin holokausta nad židovskim narodom, uz genocid nad Poljacima, Romima i djelomično Slavenima predstavlja izuzetak u povijesti ne samo po obimu stradanja, već i svojom metodičkom, mehaničkom i sofisticiranom namjerom potpomognutom tehnologijom vremena u kom se dogodio.

U današnjici u kojoj osjećamo sjenu rata i prijetnju svjetskom miru, nužno je stalno podsjećati na bezvremensku vrijednost mira i suživota među narodima, te na svetost svakog života u vjerskom, filozofskom i općem humanističkom smislu, poštujući nevine žrtve stradale u vihoru bezumlja, nasilja i ratnih događanja , neovisno o rasnoj, nacionalnoj, vjerskoj i političkoj pripadnosti.

Dan sjećanja na žrtve holokausta tematski je obilježen brojnim aktivnostima u tjednu koji mu je prethodio na satovima Povijesti obradom tematski biranih nastavnih jedinica. U holu škole postavljeni su literarni i likovni radovi učenika, te digitalna izložba; pripadajući povijesni izvori i popratni audio - vizualni sadržaj privukli su veliku pažnju i nikog nisu ostavili ravnodušnim.

Potaknuti sve nas a osobito najmlađe na misao, znači potaknuti na svijest o potrebi ljubavi, suživota, tolerancije i uvažavanja te na zamke zla, mržnje, političkog radikalizma, društvenog ekstremizma i različitih totalitarizama suvremenog društva, što je uvijek aktuelna opomena ne samo današnjoj generaciji već i generacijama koje dolaze.

                                                                   Andrija Guina, učitelj povijesti

Što se dogodilo, može se dogoditi opet, drugima, ne nužno Židovima, počinjeno od strane drugih, ne nužno od strane Nijemaca .

Svi smo moguće žrtve, mogući počinitelji, mogući promatrači.                                 

Riječi povjesničara Yehude Bauera uvod su u naše obilježavanje međunarodnog Dana sjećanja na žrtve holokausta, koji i ove godine obilježavamo 27. siječnja, na dan kada je sovjetska Crvena armija oslobodila zloglasni kompleks logora Auschwitz na području tadašnje Poljske pod okupacijom Trećeg Reicha.

Nacistički zločin holokausta nad židovskim narodom, uz genocid nad Poljacima, Romima i djelomično Slavenima predstavlja izuzetak u povijesti ne samo po obimu stradanja, već i svojom metodičkom, mehaničkom i sofisticiranom namjerom potpomognutom tehnologijom vremena u kom se dogodio.

U današnjici u kojoj osjećamo sjenu rata i prijetnju svjetskom miru, nužno je stalno podsjećati na bezvremensku vrijednost mira i suživota među narodima, te na svetost svakog života u vjerskom, filozofskom i općem humanističkom smislu, poštujući nevine žrtve stradale u vihoru bezumlja, nasilja i ratnih događanja , neovisno o rasnoj, nacionalnoj, vjerskoj i političkoj pripadnosti.

Dan sjećanja na žrtve holokausta tematski je obilježen brojnim aktivnostima u tjednu koji mu je prethodio na satovima Povijesti obradom tematski biranih nastavnih jedinica. U holu škole postavljeni su literarni i likovni radovi učenika, te digitalna izložba; pripadajući povijesni izvori i popratni audio - vizualni sadržaj privukli su veliku pažnju i nikog nisu ostavili ravnodušnim.

Potaknuti sve nas a osobito najmlađe na misao, znači potaknuti na svijest o potrebi ljubavi, suživota, tolerancije i uvažavanja te na zamke zla, mržnje, političkog radikalizma, društvenog ekstremizma i različitih totalitarizama suvremenog društva, što je uvijek aktuelna opomena ne samo današnjoj generaciji već i generacijama koje dolaze.

                                                                   Andrija Guina, učitelj povijesti