Osnovna škola Darda

Dana 17. svibnja osmaši OŠ Darda posjetili su Osijek u pratnji triju razrednica, B. Horvat, S. Toša Ljubičić i A. Dorić te učitelja Tjelesne i zdravstvene kulture Nenada Čačića. Bila je to šetnja kroz povijest, kupanje i izvrsna zabava!

Prvo nam je odredište bila Tvrđa i najstariji osječki trg, Trg Svetoga Trojstva. Slijedila je priča učiteljice Sanele Toša Ljubičić o Turcima, kako i kada su zauzeli Osijek. Zanimljive činjenice bile su i o turskome osamkilometarskome drvenome mostu koji je spajao Dravu i Osijek s Dardom.

Potom smo prešli na proučavanje 18. st., Zgrade Glavne straže u Osijeku (današnji Arheološki muzej) te Zgrade glavnoga vojnoga zapovjedništva (današnji Rektorat Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera). Čuli smo i o kugi, Kužnome pilu, zavjetnome spomeniku Presvetoga Trojstva, kunama... Zaprepastilo nas je to što je od kuge u to doba stradalo više od pet tisuća stanovnika. Naučili smo i da su austrijske vojne vlasti, nakon oslobođenja grada od osmanske vlasti u petak, 26. rujna 1687., točno u 11.00 sati (u tu se čast svakoga petka oglase crkvena zvona!), pristupile planskoj izgradnji nove tvrđave 1. kolovoza 1712. pod nadzorom generala Johanna Stephana baruna von Beckersa, zapovjednika osječke tvrđave.I još mnogo toga o starome gradu i njegovim kamenitim ulicama…

Potom smo prošetali do Kapelice kamenita križa. Ljubavna priča o osječkome Romeu i Juliji baš je bila romantična. U spomen na mladića, kojega su uhitili i objesili za nešto što nije učinio, podignuta je kapelica.

Dečkima je, pak, zanimljivija bila umjetnička instalacija na Drvljaniku - Crveni fićo gazi tenk. Podsjeća na fiću koji je 27. lipnja 1991. uništen pod tenkom T-55 JNA. Crveni fićo, kojega je, tada hrvatski branitelj, Branko Breškić iz Višnjevca ostavio nasred raskrižja, postao je simbolom otpora građana Osijeka protiv velikosrpske agresije.

Na kraju, Gradski bazeni, gdje smo se puno kupali, jeli pizzu i kekse, pili sokove i odlično se zabavljali.  Na svemu tome moramo zahvaliti i gospodinuTomšiću, Darjaninome tati, koji nam je sve lijepo organizirao i bio nam “pri ruci”.

Bio nam je to posljednji zajednički izlet koji ćemo, sigurno, svi pamtiti!

Klaudija Pranjić, 8.c