Osnovna škola Darda

PREPISIVAČKA GRIPA HARA MEĐU UČENICIMA! JESU LI „ŠVERCEVI“ DJEČJA BOLEST ILI KAŽNJIVO DJELO, PREMA NAJAVI MINISTARSTVA?!

Dok vam zarazno šuškaju, kašljite!

Većina oboljelih kaže da im je prepisivanje trajna posudba znanja, bez naknade i zakasnine, i vrsta timskoga rada. *  Ministarstvo nas ove godine neće kažnjavati izbacivanjem iz škole. Sljedeće, tko zna?

Amra Hodžić, 8.c.

„Jamčim svojom čašću da je sadržaj moga rada moje vlastito djelo!“ Koliko se prašine podiglo zbog te rečenice prije početka ove školske godine, 2010./2011.! Koliko je učenika očajavalo! Svi su se pitali kome zvono zvoni? Kraj prepisivanju na testovima u hrvatskim školama?! Viša savjetnica za nacionalne programe Agencije za odgoj i obrazovanje, Nevenka Lončarić-Jelačić, predložila je kazne za prepisivanje pisanih ispita znanja, koje su trebale ući u novi Pravilnik o načinima, postupcima i elementima vrednovanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi. Time bi osmoškolci za prepisivanje dobili ukor, a srednjoškolci bi bili izbačeni iz škole! Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa RH, na veliko olakšanje učenika, ipak nije prihvatilo prijedlog! Sankcije za prepisivače prepuštene su odluci škole, no one koji budu prepisivali neće se kažnjavati izbacivanjem. U Ministarstvu i Agenciji kažu kako su tim sankcijama htjeli osvijestiti učenike da je prepisivanje tuđega rada krađa.

Naš nastavnik Branko misli da su to predložili bivši prepisivači. Slaže se da krađa tuđega znanja može biti kažnjiva, ali, naglašava, kako se zaista mora raditi o krađi. I ravnatelj škole misli da je to velika pogreška Ministarstva i da u našoj školi prijedlog otpočetka nije bio prihvaćen. Dodaje da je to samo jedan od dokaza učenicima da prepisivanje nije način stjecanja znanja.

Više kazni, više para?!

Osmašica Lena (imena učenika u tekstu su izmišljena, jer je anketa bila anonimna, u cilju iskrenih odgovora; op.a.) smatra da je nepravedno dobiti ukor zbog prepisivanja. Jer, iz prakse zna, pretuče li netko nekoga, dobit će samo pisanu opomenu!? U 7.c većina bi učenika zbog toga popucala cijelo Ministarstvo. Karla me, zbunjena zbog raznih vijesti na TV-u, pitala je li krađa znanja i prepisivanje iz udžbenika, što nam nastavnici zadaju za zadaću? Zrinka, prijateljica iz razreda, sigurna je da ne zaslužujemo kaznu za prepisivanje. Smatra da nastavnici kažnjavaju učenike kako bi imali veću plaću i kako bi mogli reći ravnatelju koliko su učenika kaznili i time dobiti više para. Osmašice kažu da prepisuju domaće zadaće, jer ih, po njihovome, nastavnice zadaćom kažnjavaju, kako bi im što manje vremena ostalo za tračanje o njima.

Većina oboljelih od prepisivačke gripe kaže da je njima prepisivanje trajna posudba znanja, bez naknade i zakasnine, i vrsta timskoga rada. Nera, učenica petoga razreda, otkrila je tri taktike koje koristi. Prva je jako stara i poznata - oblačenje mini suknje kada se piše ispit i stavljanje šverca ispod nje. Druga je žvakaćom gumom zalijepiti šverc na donju stranu obuće, a treća je staviti šverc u majicu ili hlače pa ako ju nastavnik uhvati ne može dokazati jer ju neće skidati. Taktike je podijelila s prijateljima koji su zadovoljni i kažu da djeluju. Davor iz petoga razreda prepisuje od prijatelja. Kako bi bio siguran da ga prijatelj neće izdati, potplaćuje ga! Daje mu novce prije svakoga pisanja ispita! Nora na ispit ne dolazi ako nije napisala šverc. Kaže kako često ima puno papira pa dok pretražuje koji joj treba kašlje da se ne čuje šuškanje. Učenici četvrtoga razreda misle kako su za prepisivanje potrebne oči na federe. Hrvoje iz šestoga razreda šverc piše na nogu. Na ispitu sjedi kao u birtiji, podigne hlače i pretražuje gdje je napisao koji odgovor. Petaš Danijel kaže: „Da sam nastavnik, natjerao bih učenika koji prepisuje da taj cijeli šverc napiše na ploču tisuću puta, ali da mene sad netko natjera samo bih velikim slovima na ploči napisao Neću.“ On, kao i većina ostalih, predlaže razne kazne koje bi primjenjivao da je nastavnik, no ne slaže se s time da njega kažnjavaju njegovi pravi nastavnici.

Skoro svi učenici kojima predaje, kažu da nastavnica matematike Svjetlana za vrijeme ispita sjedi za svojim stolom i spava, no nije mi jasno kako je mogla, spavajući, uhvatiti me kako dajem točne odgovore prijatelju Damiru?! Naravno, uslijedila je kazna i za Damira i za mene. Učenici osmoga razreda rekli su mi kako nastavnica hrvatskoga Ivana za vrijeme ispita šeće kao neki inspektor te se ne mogu na miru švercati! A učenici sedmoga razreda misle da nastavnica iz fizike, Snježana, za vrijeme ispita sjedi na svome mjestu i sređuje papirologiju. Transformira se, kažu, u tajnicu nekoga uspješnoga poduzetnika! Osmaš Petar je rekao da ih nastavnica iz povijesti sve razmjesti, a njega, kao zadnjega štakora, stavi da sjedi za njenim stolom.

Što kažu učenici nastavnicima kada ih uhvate s papirićima za vrijeme ispita? Ajme, sve i svašta, poput „Nastavnice, sigurno mi je mačka ubacila papirić u pernicu.“ Ili, „Jučer sam s roditeljima išao u Zoološki vrt i knjiga mi je pala u kavez s lavovima.“ Neki pokupe i fore iz humorističnih serija. Očekuju da će im povjerovati. „Djed je star i slabo vidi pa je, umjesto novina, uzeo moje udžbenike i s njima potpalio vatru.“ Izmotavaju se na sve moguće načine, samo da ne dobiju kaznu. „Sigurno je moja mlađa sestra to napisala na papirić i ubacila mi u pernicu.“

Uzdaj se u se i - šalabahtere!

Sva sreća da ne misle svi jednako i nisu uvijek među većinom pa takoMarko, učenik osmoga razreda, kaže da ukor nije prestroga kazna za prepisivanje. Smatra da ju treba provoditi u seoskim školama, gdje nema ni reda ni mira te je mnoštvo nezasluženih, visokih ocjena. I sedmašLuka dijeli njegovo mišljenje: „Kazna bi bila primjerena. Kad bi bilo tko od nas dobio ukor za prepisivanje, svi bismo razmislili kako ćemo postupiti na sljedećem ispitu. Kako se učenici ne bi mogli švercati, imali bi niže ocjene. Želeći ih popraviti, počeli bi učiti i popravili bi svoje, ne ocjene, već znanje.“ Obojica se slažu da su rijetki oni koji nisu barem jednom prepisali, pa bio to samo domaći uradak. Na to Ivan iz sedmoga kaže:„Mislim da se domaće zadaće najčešće prepisuju kad znamo da će ih nastavnik ocijeniti, ili kada smo bili bolesni pa nam nije jasno gradivo, a često se događa i da učenici jednostavno ne žele odvojiti vrijeme na pisanje zadaće. Radije će provesti vrijeme zabavljajući se vani s prijateljima, prepirući se preko Facebooka, gledajući razne spotove na Internetu, buljenjem u prazno ili će vrijeme iskoristiti za dobar san. Ne shvaćaju da se pisanjem zadaće uči te im manje vremena odlazi na štrebanje. Ne odvajaju vrijeme za poboljšanje i proširenje svoga znanja. Važne su im ocjene, iako sve manje, a ne sramota koju će doživjeti tijekom života kad ne budu znali osnovne stvari.“

Misle li tako i nastavnici? Nastavnik Branko smatra da je i prepisivanje kreativno, jer nije svejedno što će se prepisati, kojim redom, kako napisati razne simbole, grafikone, crteže, skice itd. Nastavnica Milena smatra da je prepisivanje vrlo loša navika i kaže da kod nje za vrijeme ispita nema prepisivanja. Ooooops, samo da zna, stroga nastavnica kojoj je prepisivanje kažnjivo djelo, a učenici prepisuju kad ih je volja i kažu da „Maršićka nikada ne skonta!“ Zaključuju kako im je baš na hrvatskome najlakše prepisivati. Zamijene ispite, šapuću i dopisuju se. Nastavnica se Branka prisjeća: „Najsimpatičnije mi je bilo kada smo skupljali novce kako bismo razrednici kupili ženski magazin i stavili joj na katedru. Obožavala ih je čitati za vrijeme testa, iako se iz aviona vidjelo da prepisujemo.“ Nastavnica Marija priznala je da je prepisivala kad god joj se ukazala prilika, ali nikada nije prepisivala od drugih. Uzdala se u se i u svoje, pogađate, šalabahtere, naravno! Nastavnica je Hajnalka znala, dok profesor ne gleda, proviriti kod susjede, kako bi provjerila što je ona napisala. Nastavnica Svjetlana, o svemu, zaključuje: Dobro napisan šalabahter zapravo je sistematizacija gradiva i onaj tko ga pažljivo piše puno nauči. Kad vidim da dijete ima šalabahter čak se i razveselim, jer je barem malo vremena utrošilo na predmet, jer na žalost, mnogo djece dolazi potpuno nespremno u školu i ne ulaže ni najmanji trud u svladavanje gradiva.“

Mislim da se tome, pošteno govoreći, nema što dodati. Kolegice i kolege, napišite šalabahter, ali nemojte se na njega oslanjati kao jedini izvor vašega znanja! Ne dopustite si da morate od drugih prepisivati! I kroz igru možete učiti, imati dobre ocjene i bolje znanje! Ministarstvo nas zasad neće kažnjavati. Sljedeće, tko zna?