140. obljetnica rođenja Dragutina Domjanića
U petak 11. rujna učenici naše škole obilježili su 140. obljetnicu rođenja Dragutina Domjanića, istaknutog hrvatskog pjesnika. Čitanjem njegovih prekrasnih pjesama na kajkavskom narječju, polaganjem cvijeća i paljenjem svijeća ispred njegove biste odali smo počast pjesniku našega kraja koji je volio i njegovao kajkavsko narječje, bio zaljubljenik u kajkavsku poeziju i čije ime nosi i naša škola.
Dragutin Milivoj Domjanić rođen je 12. rujna 1875. godine u Krčima kraj Adamovca . Pjesnikovo djetinjstvo vezano je uz život dvoraca i kurija u Krčima i Svetom Ivanu Zelini, punih starih uspomena na slavu i plemićko bogatstvo potkraj 19. st. Prva svjedočanstva o pjesnikovom talentu objavljena su u časopisu Vijenac 1895. godine u kojem je tiskana pjesnikova prva pjesma RIDI PALJAČO. Paralelno s pjesmama koje piše, Domjanić u Zagrebu završava Pravni fakultet, a njegove pjesme tiskaju se po uglednim književnim listovima. Za vrijeme Prvog svjetskog rata počinje objavljivati kajkavsku liriku koja izlazi 1917. godine u zbirci KIPCI i POPEVKE kojom postiže sjajan uspjeh kod tadašnjih čitatelja. Prevodio je s njemačkog, francuskog i ruskog jezika. O njegovom ugledu svjedoči i biranje za člana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Zbirka V SUNCU I SENCI objavljena je 1927. godine, a iste godine Domjanić postaje predsjednik jugoslavenskog PEN kluba, ugledne institucije (današnje Društvo hrvatskih književnika). Iznenada umire 7. lipnja 1933. godine u Gundulićevoj ulici u Zagrebu.
U čast pjesnika koji je volio i njegovao kajkavsku riječ, koji je okupljao svu kulturnu i intelektualnu elitu svog vremena na imanju u Krčima, pjesniku koji je bio zaljubljen u svoj prigorski pejzaž, recitirali smo neke njegove pjesme s puno ljubavi i poštovanja.
JESEN
Sence se zbiraju,
Oči zapiraju,
Nekaj žalosno se sluti,
Kaj nam to skrivaju,
S črnim prekrivaju,
Kaj nam tajiju ti kuti?
Je li kaj minulo,
S tiha poginulo,
Morti nam drago i sveto?
Il za planinami
I za daljinami
Cvetno povehnulo leto?
Vse su preplavile
Sence i zavile
V kmicu. I v našem je oku,
Nebo se zmutilo,
Listje požutilo,
Jesen gledi pri obloku.
ŠKRLAČEC
Škrlačec na vuho,
Za pantlekom cvet,
Pa kaj mi gdo more?
Ja svaku smem glet.
Nasmejat se vsakoj
Smem vesel i mlad.
I reći smem vsakoj,
Da imam ju rad.
Al' kojoj najrajše
Bi štel da povem,
Baš toj niti reči
Povedat ne smem.
« Siječanj 2025 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
30 | 31 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 |
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |