SRETAN ROĐENDAN, DRAGI NAŠ DOMJANIĆU!
12. rujna na satima hrvatskoga jezika obilježili smo rođendan Dragutina Domjanića, pjesnika našega kraja, a čije ime nosi naša škola.
Učenici su čitali pjesme Dragutina Domjanića, istraživali o pjesnikovu životu, birali najljepše stihove i izrađivali plakate.
Pet stvari iz života dragog nam pjesnika koje bismo svi trebali znati (prema izboru naših učenika) su:
1. Rodio se 12. 9. 1875. u Krčima kraj Adamovca. Umro je u Zagrebu 7. lipnja 1933. godine.
2. Bio je sudac u Zagrebu, vijećnik Banskog stola, član JAZU i predsjednik Matice hrvatske.
3. Pisao je pjesme na kajkavskom i štokavskom narječju.
4. U kajkavskim pjesmama opisuje prošlost i sadašnjost svoga kraja i ljudi, piše o vlastitim osjećajima.
5. Najpoznatije zbirke pjesama su mu Kipci i popevke, Vu suncu i senci i Po dragomu kraju.
Donosimo nekoliko Domjanićevih pjesama koje su se našim učenicima najviše svidjele.
KAJ
Vre tičeki spiju
a šume mučiju,
naj moja popevka zvoni
po dolu i gaju,
po dragomu kraju,
od kojeg mi lepšega ni.
Tu brat mi je vsaki,
tu doma sem taki,
pogodit bi mogel i speć,
poznati su puti,
tu vsigde je čuti,
ljubljenu domaću mi reč.
I srce mi greje
i z menom se smeje
i v žalosti plače takaj.
em nikaj ni slajše,
ne čuje se rajše
neg dobri i dragi naš kaj!
FALA
Za vsaku dobru reč,
kaj reći si mi znala,
za vsaki pogled tvoj,
za vsaki smeh tvoj, fala!
Tak malo dobroga
v živlenju tu se najde,
i če je sunce čas,
za oblak taki zajde.
A ti si v srce mi
tak puno sunca dala.
Kaj morem ti neg reć:
od vsega srca fala!
JESEN
Sence se zbiraju,
oči zapiraju,
nekaj žalostno se sluti,
kaj nam to skrivaju,
s črnim prekrivaju,
kaj nam tajiju ti kuti?
Je li kaj minulo,
stiha poginulo,
morti nam drago i sveto?
Il za planinami
i za daljinami
cvetno povehnulo leto?
Vse su preplavile
sence i zavile
v kmicu. I v našem je oku
nebo se zmutilo,
listje požutilo,
jesen gledi pri obloku.
GORICE V SUNCU
Vse sunca je zlatoga puno:
i gusti v goricah vsi grozdi
i puti po klanjcih glibokih
i dalki i rudasti gozdi.
I krovi od kletih črleni
i svetle na bregih kapele
i travniki plavi po nebu
i oblakov ovčice bele.
I vse je veselja tak puno,
i vse kak da srećno se smeje,
da sunčece, božja ta roža,
zlati ih i draga i greje.
I kak da ga tiho pozdravlja
i gora i gozd i gorice.
a kaj samo v mojem je srcu
vse žalosti puno i kmice?!
« Siječanj 2025 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
30 | 31 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 |
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |