21. veljače obilježili smo međunarodni Dan materinskog jezika, zajednički simbol ravnopravnosti svih naroda.

     Utemeljila ga je organizacija za obrazovanje, znanost i kulturu pri Ujedinjenim narodima (UNESCO) 1999. godine. Cilj obilježavanja ovog dana je promicanje jezične i kulturalne raznolikost te učenje i razvoj materinskog jezika.

     Materinski ili materinji jezik je pojam kojim označavamo prvi jezik koji neka osoba nauči u svojoj okolini. Znanje materinskog jezika je važno za formiranje mišljenja i mnoga su istraživanja pokazala da osoba koja nije svladala materinski jezik ima problema s učenjem drugih jezika, ali i s učenjem općenito.

UNESCOV dokument iz 1970. godine navodi:

„Materinski jezik označuje put ljudskog bića i pomoću njega ono ulazi u društvo, čini svojom kulturu grupe kojoj pripada i postavlja temelje razvoju svojih intelektualnih sposobnosti.“

     Važno je istaknuti da su jezici najmoćnije sredstvo očuvanja i razvijanja našeg materijalnog i duhovnog nasljeđa. Promicanjem i očuvanjem materinskog jezika razvija se i svijest o jezičnim i kulturnim tradicijama diljem svijeta.

    Na Međunarodni dan materinskog jezika moramo sa žaljenjem ustvrditi da hrvatski jezik, koji smo u prošlosti morali spašavati od nasilnog potiskivanja ili unitarizacije, danas moramo braniti od ravnodušnosti. Na to nas podsjećaju pogrešno napisani nazivi na trgovinama, pogrešna uporaba pojedinih riječi u javnim medijima, kao i sve više prisutna ideja o nesamostalnosti hrvatskog jezika, koji se u javnosti, pa čak i u nekim lingvističkim krugovima, stavlja u znak jednakosti s jezicima u našem geografskom susjedstvu.

    Današnji je dan prilika da ponovimo tvrdnju o pravu na posebnost vlastitog jezika, koji je neotuđiv dio našeg identiteta. Zahvaljujući njemu možemo učiti druge jezike, stjecati znanja i iskustva. U težnji čovjeka da spozna svijet, materinski jezik stoji na početku kao neosporni uvjet. Naše mišljenje, svijest i kreativnost upućeni su na njega kao na neupitno počelo.