Škola u Imsovcu

    Počeci obrazovanja u Imsovcu datiraju još od 19.st.

 Kada je stupio 1874.g. na snagu zakon o obveznoj i besplatnoj pučkoj školi, stalo se i u Imsovu Selu razmišljati kako podići zgradu vlastite javne osnovne škole. U vezi s tim bilo je posebnim dopisom 1887.g. zatraženo od Podžupanije u Pakracu da se odredi da primi OŠ u Dežanovcu na „uškolovavanje sve sposobnjake“ iz Imsova Sela. Tom je zahtjevu, dakako udovoljeno, no zbog znatne udaljenosti do Dežanovca imsovačka djeca malo su posječivala dežanvačku pučku školu i konačni rezultati u opismenjavanju tih đaka nisu bili zadovoljavajući.

Početak osnovne škole u Imsovcu prema podacima učitelja Stevana Borojevića, r. 1936.g. u Trojeglavi  prva škola otvorena je 1887.g. u privatnom domu Ćire Rakića . Škola je otvorena na traženje skupine mještana predvođenih Teodorom Alavanjom. Uz pomoć nadstojnika u Općini Uljanik Koje Damjanovića ubrzo je Rakićeva kuća otkupljena za potrebe osnovne škole.

    Prvi imsovački učitelj Jure Radočaj, umirovljenik, s uspjehom je obavljao svoju zadaću. Prvi školski nadzornik mjesne osnovne škole bio je dežanovački župnik Petar Ožanić. Učitelj Radočaj zbog povoljnije nabave knjiga za školsku knjižnicu učlanio je svoju školu u Maticu hrvatsku  i zabilježbu o tome nalazimo iz 1889.g.  U vrijeme utemeljenja Osnovne škole imalo je Imsovo Selo već 80 kuća i počelo se gospodarski uzdizati. Kako su uvijeti obučavanja školske djece u tijesnoj seoskoj kući bili nepovoljni, priklonili su se i mještani ideji Pavla Horvata i Mihajla Alavanje iz Kreštelovca o tome da se izgradi zajednička školska zgrada za djecu iz Kreštelovca, Imsova Sela i Sokolovca u naselju koje se trebalo utvrditi dogovorom mještana. Prijedlog s molbom  da se o toj zamisli vlasti izjasne poslan je u travnju 1880.g. u Podžupaniju Pakrac. Taj prijedlog nije odobren i plan o gradnji zajedničke škole nije se ostvario.

    Seosko pučanstvo Imsova Sela, koje se od početka 20. st. službeno počelo nazivati Imsovci, narodnim imenom Imsovac, pritiskale su kao i druga naselja gospodarske brige, a zastupstvo naselja najviše je upozoravalo na nedostatak tvrde ceste i na potrebu osiguranja veće i bolje zgrade OŠ.

    U to vrijeme u školi Imsovac rade učitelji Matija Smrček ( 1896-1899), Jovan Muždeka ( 1899-1900), Željka Lusanović ( 1900-1902), Desiderija Suzanić ( 1902-1904).

    Napetosti i nesporazumi o stanju jadnog stanja OŠ u Imsovcu, koja je još uvijek bila smještena u prostoj seljačkoj kući u kojoj „ djeca sjede kao Turci na podu“ napetosti i nesporazumi postupno su ipak uklonjeni a tome je dao doprinos naročito sastanak mještana 27.4.1901.g. na kome je odlučeno graditi novu školu u Imsovcu. Nešto pečene cigle za školu ovdje je već bilo, no dio cigle već je propao i morala se pripremiti sva potrebna pečena cigla. Odlučeno je da se od županijske uprave u Požegi zatraži zajam od 3800 forinti s otplatom na 5 godina, a da mještani osiguraju sav dobrovoljni rad pri dovozu pijeska vapna, drvene građe.

    Pripreme za početak gradnje nove zgrade OŠ u Imsovcu, u koje se uključio i učitelj Nikola Dobranić ( 1904.-1905.), a nakon njega i učitelj Rade Vojnović ( 1906.) koji je ovdije i umro u svemu su bile uspješne. Školska zgrada s jednim katom za učionicu i sa stanom za učitelja počela se graditi 1904.g. Nova škola je sagrađena 1906.g. i u njoj je počela redovna nastava. Prvi učitelj koji je poučavao u novoj školi bio je Petar Vučković ( 1906.-1911.).

     U osnovnoj školi u Imsovcu do 1922.g. izmjenjivali su se uz već spomenute učitelje još i učitelji: Vjekoslava Bošnjaković ( 1911.), Milan Vukelić (1911.), Ivo Rukavina ( 1911.-1912.) i Dušan Vitojević (1912.-1922.). Budući da je u novoj školskoj zgradi uređen i učiteljski stan novi učitelji rado su dolazili u Imsovac.

     Nakon odlaska učitelja Dušana Vitojevića koji je u Imsovcu radio 10 godina, došla je učiteljica Marija Stojadinović ( 1922.-1926.). U razdoblju između dva svjetska rata u Imsovcu su se izmjenjivali ovi učitelji: Pajo Kovač , Ignatije Delibašić, Nikola Vorkapić, Julijana Crnko, Jelena Jelenić i Josip Vlastnik. Sve su to bili dobri prosvjetni djelatnici koji su ostali u dobrom sjećanju mještana jer su dali svoj ne mali doprinos uzdizanju seoskih naraštaja i naselja uopće.

     Među prvim učiteljima OŠ u Imsovcu poslije 2. svjetskog rata bili su Marko Utješinović, Stojka Baličević, Anton Švajghart i dr. Učitelji su pomagali đacima i mještanima prebroditi mnoge nedaće posljeratnog vremena i bili su djelatni i u izvan školskim aktivnostima mještana.

     Zbog velikog odlaska mještana s njihovih ognjišta popisi stanovništva iskazivali su sve manje žitelja, a u školi je bilo stalno manje djece. Kada je 1971.g. OŠ u Imsovcu priključena OŠ Bratstvo-jedinstvo u Dežanovcu poučavali su učitelji Stevo Borojević ( 1952.-1968.) i Milan Radulović ( 1958-?) – 64 učenika.

     Broj učenika je zatim znatno opao u školi a u Imsovcu radile su u tom razdoblju učiteljice Ankica Bublić, Mara Kovačić, Nada Gojković i dr.

     Promjenom društvenopolitičkog režima i uspostavljanjem Republike Hrvatske broj domaćinstava i ukupnog stanovništva u Imsovcu opet je znatno opao. Popisom stanovništva 2001.g. evidentirano je 96 obitelji. U naselju je tada živjelo 265 ljudi, najmanje u povjesti Imsovca uopće.

    Uz Dan škole OŠ Dežanovac 2002.g. bila je obilježena 115. obljetnica Područne škole  u Imsovcu. U četiri razreda tada je imala učiteljica Ksenija Dakić (1993-2013) , nažalost samo 15 učenika, a  danas (2015.) privremeno je zatvorena zbog nedostatka djece.

    Od samog svog osnutka škola je u Imsovcu bila i ostala ne samo obrazovna i odgojna ustanova, već je djelovala i na razvoj naselja i njegovog stanovništva uopće.