Osnovna škola Domovinske zahvalnosti

Još od 1991. slavimo svake godine od 11. do 17. ožujka Dane hrvatskoga jezika. Godine 1997. i Sabor je donio o tome jednu odluku. To je spomen na Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, objavljenu u ožujku 1967, dakle prije trideset i šest godina.

 HRVATSKI JEZIK

U tebi ja sam vjek svoj proživio,

Drevni i lijepi jeziče Hrvata;

Rođen na morskom pragu tvojih vrata,

Polako sam te, uz trud osvojio.

Povede ti me i gdje nisam bio.

Na vrhu gore i na kraju gata;

U kolibici, u kući od zlata,

Svuda je meni glas tvoj žuborio.

Htio sam biti glazbalo na kome

Zvuče ko žice, mirišu ko cvijeće

Rojevi riječi u govoru tvome.

Pa uzdignut nad zipkom i nad grobom,

Da u tebi dišem i da živim s tobom,

I onda kad me više biti neće.

                                                                              Vladimir Nazor

Jezik je  jedno od osnovnih obilježja svakog naroda, a vlastiti jezik osobito mora biti važan malim narodima, kao što je naš, jer ćemo jedino i prije svega očuvanjem svoga jezika očuvati svoju nacionalnu opstojnost.

Dragi učenici, neka vam ova antologijska Nazorova pjesma motivira kako biste  učili materinski jezik. Učite ga da ga bolje upoznate, a voljeti ga morate već samim time što su prve riječi koje ste čuli i progovorili bile upravo hrvatske.  Učite i poštujte tuđe jezike kako biste bili bogati ljudi, a volite i čuvajte svoje kako biste bili sretni