Osnovna škola Domovinske zahvalnosti

    Pjesmativ

Jako volim jabukativ,

a još više banativ. 

Ne sviđa mi se kišativ

ali mi se sviđa sunčativ. 

Dragi su mi mačkativi,

ali još više pasativi. 

Ne volim brokulativ,  

ali volim špinativ!

Anđela Milić, 5.e

Moja pjesma

Iz neba pa u rebra.

Gdje ima rime ima i klime,

kao pamtomime.

 Olovka je ljuta,

kao žuta minuta.

Djetinstvo kada ode - na ozbiljnu stvarnost svode.

 Ja s mačkom u vreći, bit ću najveći;

 s mjesecom leći, prijatelja steći.

Mihaela Dujmović, 5.e

Iz neba pa u rebra

Kada padaju jabuke sa stabla,

kao iz neba pa u rebra,

to je onda vrlo dobra berba.

Nije problem pokupiti ih s poda,

samo da se puno ne hoda.

Ako počne kiša, sve se stiša

i završi berba kao iz neba pa u rebra.

Romeo Miloš, 5.e

Zeba

Kad sam bio mala beba,

mama me je zvala Zeba -

jer je znala što mi treba.

Meni treba tvrdi san

Da dočekam vedar dan.

Tada gledam malu pticu

Kako pjevajući jede žicu.

Mario Grgić, 5.e

Pjesmu treba početi

Pjesmu treba početi.

Nije bitno tko je i kako počinje,

najbitinija je Želja.

I da naglavice visi,

I da se u ljuljački ljulja –

neka piše dok ima Želju!

Bitno da je piše iz Ljubavi, a ne radi slave.

Samo će tako biti dobrih i veselih pjesama,

ali svi trebamo dobro znati da je pjesmi potreban pisac

i njegova neustrašiva mašta.

Milica Milić, 5.e

Pjesma o nespretnom gradu

Ima jedan ZOO vrt,

A u njem´ leopard škrt.

Čovjek lopatom lupa dok automobil ne slupa.

Smotani električar ne zna ništa,

Od toga ima samo vriska.

Šef ne zna koji posao ima,

A radnik ne zna koliku plaću prima.

Djeca nemaju pojma što je za domaći rad,

Dok te u rudniku čeka zlatni pad.

Petar Mandić, 5.e