Osnovna škola Domovinske zahvalnosti

Ovih dana  se prisjećamo  Vukovara simbola hrabrosti i obilježavamo dan herojskog pada grada Vukovara u Domovinskom ratu, te odajemo počast poginulim braniteljima, stradalim civilima i njegujemo sjećanje na sve one koji su učestvovali u obrani grada heroja. Kada spomenemo Vukovar ne možemo, a da se ne sjetimo Siniše Glavaševića.

Siniša Glavašević rodio se u Vukovaru 1960. godine. Završio je osnovnu i srednju školu u rodnom gradu,  a u Sarajevu studij komparativne književnosti i bibliotekarstva. Radio je u školama u Lovasu i Borovu naselju. Za vrijeme Domovinskoga rata je bio urednik Hrvatskog radio Vukovara i ratni izvjestitelj. Po padu grada Vukovara odveden je 19. studenog 1991. godine iz vukovarske bolnice i od tada mu se izgubio trag.

Ekshumiran je iz masovne grobnice Ovčara i identificiran, tako da se pretpostavlja da je ubijen i pokopan na Ovčari istoga dana kada je odveden, 19. studenoga 1991. godine. Bio je pisac proze, knjižničar, novinar, ratni izvjestitelj.

Siniša je poznat po prekrasnim pričama, a jedna od najljepših je:

PRIČA ZA RODITELJE

Najljepše je imati djecu, jer djeca su budućnost, ona su nada u bolje sutra, vjera da će ono što slijedi zaštititi starost. Kad čovjek ima djecu, onda je sve bolje, jer kad vas svi napuste, opet vam ostaju vaša djeca. Sve to pak povećava vašu odgovornost jer, ako želite bolju budućnost, onda morate svim silama nastojati da tome i sami pridonesete. Naučiti djecu da se smiju, da misle lijepo, da ih upozorite da njihova htijenja ne budu veća od nebeskog svoda, da njihove ruke ne prljaju ničija djetinjstva, i ničije želje, morate ih jednostavno naučiti da ljube.
Jer tko ljubiti zna, toga ljube. Ljube njegova nastojanja, toplinu njegove dobre ruke, njegove poglede. Oni drugi, oni čije su misli crnje od najcrnje noći, oni čiji se obrazi ne žare ljubeći i čija se riječ kida na paučinaste niti kada krenu u neuhvat, oni drugi mogu istezati svoje vratove iznad površine životnog tijeka, mogu se vješati o ramena hrabrih plivača, ali ih struja ipak vuče dalje od obale, i dublje u mrak. Ti kojima noć ne služi za zagrljaje, ti kojima mjesečina ne zatvara noći i koji truju ljepotu svojom nazočnošću, tonu i prije nego što zaplivaju. Ako imate djecu, pogledajte ponekad u plavi satenski svod pa ako među zvjezdastim krijesnicama spazite makar jednu kojoj biste željeli biti bliže, sjetite se djece, jer čak ako vi u tome i ne uspijete, umjesto vas sve će to učiniti vaša djeca. Odgovorite na sva njihova pitanja, nađite vremena za njih pa makar poslije morali čitati i stare novine, poljubite njihove dobre djetinje snove, učinite da njihove čudesno blistave oči vide samo dobra svitanja, vedre dane i velike zvijezde. Ne dopustite da njihovu maštu satre zlo. Ne dajte da vaše dijete odraste ako je njihova radost veća u uzimanju negoli u davanju. Zaustavite svijet, zaustavite vrijeme ako ne stignete dati djeci sve što im treba da odrastu u čistoj ljepoti, jer za ono što se sada događa, nisu kriva djeca.
Kad čovjek bolje razmisli, djeca su jedino dobro koje je čovječanstvu ostalo. Sve drugo uništeno je u nastojanju da sitni ljudski stvor bude veći od misli, od riječi,od Boga...