Osnovna škola Domovinske zahvalnosti

Svjetski dan nepušenja održava se svake godine 31. svibnja. Potaknula ga je Svjetska zdravstvena organizacija 1987. godine.

Svakim udisajem duhanskog dima u tijelo pušača ulazi više od 4 000 različitih kemijskih tvari, od kojih je najmanje 40 kancerogeno. Pušenje stoga ima poguban učinak na cjelokupno zdravlje ljudskog organizma te uzrokuje ili pak pospješuje pojavu čitavog niza bolesti i različitih poremećaja u psihičkom, fiziološkom i fizičkom funkcioniranju čovjeka.

Kako ima naglašeno kancerogeno djelovanje, duhan uz rak pluća izaziva ili potencira pojavu karcinoma onih organa koji s njime direktno dolaze u doticaj, primjerice usne šupljine, jednjaka i dušnika, a potom i između ostalog bubrega, mokraćnog mjehura i gušterače, a predstavlja rizik i za pojavu raka dojke i kože. Štoviše, znanstvenici smatraju da je pušenje samo po sebi odgovorno za čak 30% svih kancerogenih oboljenja. Na listi bolesti i poremećaja koje se dovode u vezu s pušenjem su i reumatični artritis, poremećaji u funkcioniranju osjeta okusa, mirisa, vida i sluha, oboljenja sluznice usta i zubnog mesa te neke bolesti vezane uz izmjenu tvari u organizmu.

MLADI I CIGARETE

Pušenje je još jedna od potvrda ispraznosti današnjeg društva, danas se puši vise nego ikada, djeca počinju pušiti sa 12-13 godina, a tada je to dijelom zbog neinformiranosti, neuklopljenosti i potrebe da se bude cool kao stariji dečki i cure. Drugi stadij je početak srednje škole, kada se puno ljudi odluči za cigaretu jer upadaju u pušačko društvo, nakon toga kreće i kultura pušenja na izlascima, da bi na kraju srednje škole postojalo gotovo 50 posto pušača, od kojih mnogi ne žele priznati da su ovisni, iako troše 20-ak kuna dnevno na cigarete.

Kako spriječiti pušenje ?

Razlozi usvajanja ove šetne navike mogu biti različiti, te je i prevencija njenog usvajanja različita od slučaja do slučaja. Ukoliko se, jednostavno, vodimo samo zabranama i izlaganjima činjenica o štetnosti pušenja ne samo da je moguće da se neće postići željeni rezultat, već je moguće da će takvi postupci biti čak i kontraproduktivni. Dijete koje je u fazi buntovništva protiv roditelja i koje je okrenuto ka vršnjačkoj grupi može se lako odlučiti za cigaretu koju roditelji ocjenjuju tako negativno dok je prijatelji  favoriziraju. S druge strane, nekom djetetu i same činjenice o štetnosti pušenja mogu biti dovoljne kako bi odlučilo da nikada ne propuši. Zbog ovakvih razlika neophodno je prije svega uspostaviti dobru i otvorenu komunikaciju sa svojim djetetom kako bi se došlo do ključa za prevenciju pušenja. Kao i kod prevencije svih ostalih oblika destruktivnog ponašanja, i u slučaju prevencije pušenja je, prije svega, neophodno dobro poznavati svoje dijete. Nije rijedak slučaj da roditelji budu  iznenađeni kada im dijete u dvadesetim godina prizna da je pušač s višegodišnjim stažom. Ono što bi trebao zapitati svaki roditelj u tom trenutku je kako je moguće da, dok je dijete bilo mlađe, nije osjetio miris nikotina na njemu ili primijetio kako određeni dio novca odvaja za cigarete. Čak i ako su sami roditelji strastveni pušači, nemoguće je da pušačke navike djeteta ostanu neopažene ukoliko s njim postoji adekvatan odnos i komunikacija. Tek kada je ovaj osnovni preduvjet upoznavanja vlastitoga  djeteta zadovoljen može se preći na dalje korake ka prevenciji pušačkog ponašanja.

Ukoliko se radi o emotivno izuzetno nestabilnom djetetu, onda je neophodno raditi s njim na njegovim osjećanjima kako bi pronašao neki bolji način za izlaženje na kraj sa negativnim emocijama. Dijete koje je u društvu u kome su neki već pušači treba ohrabriti da se bavi sportom i ukazati mu da činjenicu kako cigareta nije jedini način za dobivanje naklonosti vršnjaka. Bavljenje sportom također i samo po sebi može doprinijeti  jačanju samopouzdanja kod mlade osobe što će olakšati odupiranje pritiscima vršnjačke grupe. Ukoliko kod djeteta ne postoji sklonost ka bavljenju sportom, sličnu funkciju u prevenciji pušenja može imati i bilo koja druga aktivnost  u vanškolskim aktivnostima za koje dijete imainteres. Bavljenje takvim aktivnostima jača samopouzdanja i afirmaciju svojih sposobnosti, te će mu cigareta kao podrška biti manje potrebna. Također će se dijete na ovaj način lakše uklopiti u grupu, te će i faktor pritiska vršnjaka prema  prihvaćanju negativnih obrazaca biti oslabljen. Različiti hobiji i aktivnosti spriječit će i javljanje dosade koja također može biti povod za eksperimentiranje s cigaretama.