« Rujan 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 |
PRIJEPODNE
1. 8:00-8:45
2. 8:50-9:35
3. 9:40-10:25
4. 10:45-11:30
5. 11:35-12:20
6. 12:25-13:10
POSLIJEPODNE
1. 14:00-14:45
2. 14:50-15:35
3. 15:40-16:25
4. 16:45-17:30
5. 17:35-18:20
6. 18:25-19:10
Majke, najvažnije i najvoljenije osobe na svijetu imaju svoj dan, dan koji je posvećen njihovoj ljubavi i požrtvovnosti. Dan svih majki, Majčin dan slavi se u više od 70-tak zemalja svijeta, već desetljećima, uglavnom drugu nedjelju u najljepšem i najmirisnijem mjesecu u godini, svibnju.
Njegovo obilježavanje ima dugu i zanimljivu povijest koja seže još u antičko doba u kojem su Grci također na proljeće obilježavali Dan posvećen Rei, majci njihova vrhovnog boga Zeusa.
Stoljećima kasnije u Engleskoj je u doba vladavine kralja Henrika III (1216.-1230.) postojao svojevrsni Majčin dan (Mothering Sunday) utemeljen u znak zahvalnosti Majci Crkvi koji se obilježavao odlaskom svih članova obitelji u crkvu na misu zahvalnicu.
Na Majčin dan, djeca i očevi mamama donose doručak u krevet i sami kuhaju svečani ručak.Nekoliko stoljeća kasnije, od otprilike 1644. običaj je da se osim Majci Crkvi, okupljanjem cijele obitelji, djece, unuka i praunuka u roditeljskom domu, zahvalnost iskazuje i "zemaljskim" majkama.
No, ideja o proslavi Majčinog dana koji se danas slavi u cijelom svijetu rodila se tek u 19. stoljeću u SAD-u. Prva koja je o tome razmišljala bila je poznata feministica, pjesnikinja, novinarka, reformatorica i mirotvorka Julia Ward Howe (1819.-1910.) koja je maštala o Danu majki koji bi se obilježavao velikim skupom majki iz cijelog svijeta na kojem bi se raspravljalo o njihovom doprinosu miru u svijetu, te tako i o očuvanju djece od svih nedaća i užasa koje donose ratni sukobi.
O Danu majki je razmišljala i druga poznata aktivistica, socijalna radnica i veliki borac za ženska prava Marie Reeves Jarvis, koja se posebno zalagala za poboljšanje katastrofalno loših materijalnih i higijenskih uvjeta u kojima su siromašne majke rađale i odgajale svoju djecu, a koji su bili među glavnim uzrocima tadašnje velike smrtnosti novorođenčadi i djece.
Dan majki se u novije vrijeme svodi na lijepo i dobrodošlo darivanje i ugađanje majkama i bakama.
Nakon njene smrti njene je snove i to na najljepši mogući način realizirala njena vlastita kći, također poznata feministica i aktivistica Anna Jarvis. Ona se, nakon dugogodišnjeg obilježavanja smrtnog dana svoje majke koja je umrla 9. svibnja 1905. godine svečanom misom u lokalnoj crkvi, konačno izborila za Majčin dan.
Na njenu inicijativu 8. svibnja 1914. godine Američki je kongres donio odluku da svaka druga nedjelja u svibnju postane nacionalni praznik Majčin dan.
Štoviše, kako je crkvu za vrijeme misa ukrašavala stotinama crvenih i bijelih karanfila (crveni su bili u počast živih, a bijeli u počast svih preminulih majki) Anna Jarvis je odgovorna i za izbor cvijeća kojim se otada tradicionalno obilježavao Dan majki. Nedugo nakon SAD-a, Dan majki postao je praznik i u Engleskoj, zatim u Švicarskoj (1917.), Norveškoj (1918.), Švedskoj (1919.), Njemačkoj (1922.) i Austriji (1924.), a potom se običaj proširio po cijeloj Europi i svijetu.
Iako je u prošlosti ovaj praznik imao velik značaj za emancipiranje i poboljšanje položaja žena u društvu, Dan majki se u novije vrijeme svodi na također lijepo i dobrodošlo darivanje i ugađanje majkama i bakama.
Toga dana se majke i bake uglavnom darivaju cvijećem (bijeli i crveni karanfili su uglavnom zaboravljeni), te čestitkama i malim poklonima koje su izradila njihova djeca i unuci. K tome, na Majčin dan, djeca i očevi mamama donose doručak u krevet i sami kuhaju svečani ručak ili se baš kao i nekad cijele obitelji okupljaju na svečanom ručku kod starijih mama i baka.
Jedan prigodna pjesma Sergeja Jesenjina
Jesi li živa, staričice moja?
Sin tvoj živi i pozdrav ti šalje.
Nek' uvečer nad kolibom tvojom
ona čudna svjetlost sja i dalje.
Pišu mi da viđaju te često
zbog mene veoma zabrinutu
i da ideš svaki čas na cestu
u svom trošnom starinskom kaputu.
U sutonu plavom da te često
uvijek isto priviđenje muči:
kako su u krčmi finski nož
u srce mi zaboli u tuči.
Nemaj straha! Umiri se, draga!
Od utvare to ti srce zebe.
Tako ipak propio se nisam
da bih umro ne vidjevši tebe.
Kao nekad, i sada sam nježan,
i srce mi živi samo snom,
da što prije pobjegnem od jada
i vratim se u naš niski dom.
Vratit ću se kad u našem vrtu
rašire se grane pune cvijeta.
Samo nemoj da u ranu zoru
budiš me k'o prije osam ljeta.
Nemoj buditi odsanjane snove,
nek' miruje ono čega ne bi:
odveć rano zamoren životom,
samo čemer osjećam u sebi.
I ne uči da se molim. Pusti!
Nema više vraćanja ka starom.
Ti jedina utjeha si moja,
svjetlo što mi sije istim žarom.
Umiri se! Nemoj da te često
viđaju onako zabrinutu,
i ne idi svaki čas na cestu
u svom trošnom starinskom kaputu.