Osnovna škola Dore Pejačević Našice

Učenici moraju iskusiti život da bi ga razumjeli. Za razliku od tradicionalnih metoda poučavanja kojima se učenicima prenose gotova znanja, metode aktivnog učenja, među kojima metoda praktičnog rada u nastavi biologije ima nezamjenjivu ulogu, stavljaju učenika u središte nastavnog procesa i aktivno ga uključuju u procesu stjecanja znanja. Istraživanja pokazuju da nastavne sadržaje koje učenici samo slušaju zapamte otprilike 10%, sadržaje koje gledaju i slušaju približno 50%, a ono što sami naprave zapamte gotovo 90%. Praktičan rad u nastavi biologije unapređuje sve tri domene učenikova razvoja: kognitivnu, afektivnu i psihomotoričku. Tako se s pomoću metode praktičnog rada ostvaruje holistički pristup u odgoju i obrazovanju koji je usmjeren na razvoj cjelokupne učenikove osobnosti.

         U metodološkom smislu, praktičan rad u nastavi biologije nalikuje znanstvenom radu biologa istraživača. Jedina je razlika što znanstvenik putuje prema nepoznatome, a učenik otkriva već otkriveno. Glavne etape praktičnog rada jesu: postavljanje problema koji je cilj istraživanja, upoznavanje postojećih literaturnih spoznaja o problemu (uvod), planiranje postupaka koji će dovesti do rješenja (materijali i metode), izvođenje tih postupaka (rezultati), razmatranje dobivenih rezultata (rasprava) i odabir najboljeg rješenja postavljenog problema (zaključak). Vlastita aktivnost učenika tijekom praktičnog rada potiče razmišljanje i motivaciju da se problem riješi. Tako se stvara pozitivan krug učenja u kojem se misao i akcija, teorija i praksa, integriraju u jedinstveni model ponašanja. Novo spoznavanje, odnosno konstrukcija novih učeničkih koncepata tijekom praktičnog rada, najsličnija je iskustvenom, prirodnom učenju kad učenik vlastitom aktivnošću otkriva i daje smisao svijetu oko sebe.

Učenici moraju iskusiti život da bi ga razumjeli. Za razliku od tradicionalnih metoda poučavanja kojima se učenicima prenose gotova znanja, metode aktivnog učenja, među kojima metoda praktičnog rada u nastavi biologije ima nezamjenjivu ulogu, stavljaju učenika u središte nastavnog procesa i aktivno ga uključuju u procesu stjecanja znanja. Istraživanja pokazuju da nastavne sadržaje koje učenici samo slušaju zapamte otprilike 10%, sadržaje koje gledaju i slušaju približno 50%, a ono što sami naprave zapamte gotovo 90%. Praktičan rad u nastavi biologije unapređuje sve tri domene učenikova razvoja: kognitivnu, afektivnu i psihomotoričku. Tako se s pomoću metode praktičnog rada ostvaruje holistički pristup u odgoju i obrazovanju koji je usmjeren na razvoj cjelokupne učenikove osobnosti.

         U metodološkom smislu, praktičan rad u nastavi biologije nalikuje znanstvenom radu biologa istraživača. Jedina je razlika što znanstvenik putuje prema nepoznatome, a učenik otkriva već otkriveno. Glavne etape praktičnog rada jesu: postavljanje problema koji je cilj istraživanja, upoznavanje postojećih literaturnih spoznaja o problemu (uvod), planiranje postupaka koji će dovesti do rješenja (materijali i metode), izvođenje tih postupaka (rezultati), razmatranje dobivenih rezultata (rasprava) i odabir najboljeg rješenja postavljenog problema (zaključak). Vlastita aktivnost učenika tijekom praktičnog rada potiče razmišljanje i motivaciju da se problem riješi. Tako se stvara pozitivan krug učenja u kojem se misao i akcija, teorija i praksa, integriraju u jedinstveni model ponašanja. Novo spoznavanje, odnosno konstrukcija novih učeničkih koncepata tijekom praktičnog rada, najsličnija je iskustvenom, prirodnom učenju kad učenik vlastitom aktivnošću otkriva i daje smisao svijetu oko sebe.

Učenici moraju iskusiti život da bi ga razumjeli. Za razliku od tradicionalnih metoda poučavanja kojima se učenicima prenose gotova znanja, metode aktivnog učenja, među kojima metoda praktičnog rada u nastavi biologije ima nezamjenjivu ulogu, stavljaju učenika u središte nastavnog procesa i aktivno ga uključuju u procesu stjecanja znanja. Istraživanja pokazuju da nastavne sadržaje koje učenici samo slušaju zapamte otprilike 10%, sadržaje koje gledaju i slušaju približno 50%, a ono što sami naprave zapamte gotovo 90%. Praktičan rad u nastavi biologije unapređuje sve tri domene učenikova razvoja: kognitivnu, afektivnu i psihomotoričku. Tako se s pomoću metode praktičnog rada ostvaruje holistički pristup u odgoju i obrazovanju koji je usmjeren na razvoj cjelokupne učenikove osobnosti.

         U metodološkom smislu, praktičan rad u nastavi biologije nalikuje znanstvenom radu biologa istraživača. Jedina je razlika što znanstvenik putuje prema nepoznatome, a učenik otkriva već otkriveno. Glavne etape praktičnog rada jesu: postavljanje problema koji je cilj istraživanja, upoznavanje postojećih literaturnih spoznaja o problemu (uvod), planiranje postupaka koji će dovesti do rješenja (materijali i metode), izvođenje tih postupaka (rezultati), razmatranje dobivenih rezultata (rasprava) i odabir najboljeg rješenja postavljenog problema (zaključak). Vlastita aktivnost učenika tijekom praktičnog rada potiče razmišljanje i motivaciju da se problem riješi. Tako se stvara pozitivan krug učenja u kojem se misao i akcija, teorija i praksa, integriraju u jedinstveni model ponašanja. Novo spoznavanje, odnosno konstrukcija novih učeničkih koncepata tijekom praktičnog rada, najsličnija je iskustvenom, prirodnom učenju kad učenik vlastitom aktivnošću otkriva i daje smisao svijetu oko sebe.

Učenici moraju iskusiti život da bi ga razumjeli. Za razliku od tradicionalnih metoda poučavanja kojima se učenicima prenose gotova znanja, metode aktivnog učenja, među kojima metoda praktičnog rada u nastavi biologije ima nezamjenjivu ulogu, stavljaju učenika u središte nastavnog procesa i aktivno ga uključuju u procesu stjecanja znanja. Istraživanja pokazuju da nastavne sadržaje koje učenici samo slušaju zapamte otprilike 10%, sadržaje koje gledaju i slušaju približno 50%, a ono što sami naprave zapamte gotovo 90%. Praktičan rad u nastavi biologije unapređuje sve tri domene učenikova razvoja: kognitivnu, afektivnu i psihomotoričku. Tako se s pomoću metode praktičnog rada ostvaruje holistički pristup u odgoju i obrazovanju koji je usmjeren na razvoj cjelokupne učenikove osobnosti.

         U metodološkom smislu, praktičan rad u nastavi biologije nalikuje znanstvenom radu biologa istraživača. Jedina je razlika što znanstvenik putuje prema nepoznatome, a učenik otkriva već otkriveno. Glavne etape praktičnog rada jesu: postavljanje problema koji je cilj istraživanja, upoznavanje postojećih literaturnih spoznaja o problemu (uvod), planiranje postupaka koji će dovesti do rješenja (materijali i metode), izvođenje tih postupaka (rezultati), razmatranje dobivenih rezultata (rasprava) i odabir najboljeg rješenja postavljenog problema (zaključak). Vlastita aktivnost učenika tijekom praktičnog rada potiče razmišljanje i motivaciju da se problem riješi. Tako se stvara pozitivan krug učenja u kojem se misao i akcija, teorija i praksa, integriraju u jedinstveni model ponašanja. Novo spoznavanje, odnosno konstrukcija novih učeničkih koncepata tijekom praktičnog rada, najsličnija je iskustvenom, prirodnom učenju kad učenik vlastitom aktivnošću otkriva i daje smisao svijetu oko sebe.

Učenici moraju iskusiti život da bi ga razumjeli. Za razliku od tradicionalnih metoda poučavanja kojima se učenicima prenose gotova znanja, metode aktivnog učenja, među kojima metoda praktičnog rada u nastavi biologije ima nezamjenjivu ulogu, stavljaju učenika u središte nastavnog procesa i aktivno ga uključuju u procesu stjecanja znanja. Istraživanja pokazuju da nastavne sadržaje koje učenici samo slušaju zapamte otprilike 10%, sadržaje koje gledaju i slušaju približno 50%, a ono što sami naprave zapamte gotovo 90%. Praktičan rad u nastavi biologije unapređuje sve tri domene učenikova razvoja: kognitivnu, afektivnu i psihomotoričku. Tako se s pomoću metode praktičnog rada ostvaruje holistički pristup u odgoju i obrazovanju koji je usmjeren na razvoj cjelokupne učenikove osobnosti.

         U metodološkom smislu, praktičan rad u nastavi biologije nalikuje znanstvenom radu biologa istraživača. Jedina je razlika što znanstvenik putuje prema nepoznatome, a učenik otkriva već otkriveno. Glavne etape praktičnog rada jesu: postavljanje problema koji je cilj istraživanja, upoznavanje postojećih literaturnih spoznaja o problemu (uvod), planiranje postupaka koji će dovesti do rješenja (materijali i metode), izvođenje tih postupaka (rezultati), razmatranje dobivenih rezultata (rasprava) i odabir najboljeg rješenja postavljenog problema (zaključak). Vlastita aktivnost učenika tijekom praktičnog rada potiče razmišljanje i motivaciju da se problem riješi. Tako se stvara pozitivan krug učenja u kojem se misao i akcija, teorija i praksa, integriraju u jedinstveni model ponašanja. Novo spoznavanje, odnosno konstrukcija novih učeničkih koncepata tijekom praktičnog rada, najsličnija je iskustvenom, prirodnom učenju kad učenik vlastitom aktivnošću otkriva i daje smisao svijetu oko sebe.

Učenici moraju iskusiti život da bi ga razumjeli. Za razliku od tradicionalnih metoda poučavanja kojima se učenicima prenose gotova znanja, metode aktivnog učenja, među kojima metoda praktičnog rada u nastavi biologije ima nezamjenjivu ulogu, stavljaju učenika u središte nastavnog procesa i aktivno ga uključuju u procesu stjecanja znanja. Istraživanja pokazuju da nastavne sadržaje koje učenici samo slušaju zapamte otprilike 10%, sadržaje koje gledaju i slušaju približno 50%, a ono što sami naprave zapamte gotovo 90%. Praktičan rad u nastavi biologije unapređuje sve tri domene učenikova razvoja: kognitivnu, afektivnu i psihomotoričku. Tako se s pomoću metode praktičnog rada ostvaruje holistički pristup u odgoju i obrazovanju koji je usmjeren na razvoj cjelokupne učenikove osobnosti.

         U metodološkom smislu, praktičan rad u nastavi biologije nalikuje znanstvenom radu biologa istraživača. Jedina je razlika što znanstvenik putuje prema nepoznatome, a učenik otkriva već otkriveno. Glavne etape praktičnog rada jesu: postavljanje problema koji je cilj istraživanja, upoznavanje postojećih literaturnih spoznaja o problemu (uvod), planiranje postupaka koji će dovesti do rješenja (materijali i metode), izvođenje tih postupaka (rezultati), razmatranje dobivenih rezultata (rasprava) i odabir najboljeg rješenja postavljenog problema (zaključak). Vlastita aktivnost učenika tijekom praktičnog rada potiče razmišljanje i motivaciju da se problem riješi. Tako se stvara pozitivan krug učenja u kojem se misao i akcija, teorija i praksa, integriraju u jedinstveni model ponašanja. Novo spoznavanje, odnosno konstrukcija novih učeničkih koncepata tijekom praktičnog rada, najsličnija je iskustvenom, prirodnom učenju kad učenik vlastitom aktivnošću otkriva i daje smisao svijetu oko sebe.

Učenici moraju iskusiti život da bi ga razumjeli. Za razliku od tradicionalnih metoda poučavanja kojima se učenicima prenose gotova znanja, metode aktivnog učenja, među kojima metoda praktičnog rada u nastavi biologije ima nezamjenjivu ulogu, stavljaju učenika u središte nastavnog procesa i aktivno ga uključuju u procesu stjecanja znanja. Istraživanja pokazuju da nastavne sadržaje koje učenici samo slušaju zapamte otprilike 10%, sadržaje koje gledaju i slušaju približno 50%, a ono što sami naprave zapamte gotovo 90%. Praktičan rad u nastavi biologije unapređuje sve tri domene učenikova razvoja: kognitivnu, afektivnu i psihomotoričku. Tako se s pomoću metode praktičnog rada ostvaruje holistički pristup u odgoju i obrazovanju koji je usmjeren na razvoj cjelokupne učenikove osobnosti.

         U metodološkom smislu, praktičan rad u nastavi biologije nalikuje znanstvenom radu biologa istraživača. Jedina je razlika što znanstvenik putuje prema nepoznatome, a učenik otkriva već otkriveno. Glavne etape praktičnog rada jesu: postavljanje problema koji je cilj istraživanja, upoznavanje postojećih literaturnih spoznaja o problemu (uvod), planiranje postupaka koji će dovesti do rješenja (materijali i metode), izvođenje tih postupaka (rezultati), razmatranje dobivenih rezultata (rasprava) i odabir najboljeg rješenja postavljenog problema (zaključak). Vlastita aktivnost učenika tijekom praktičnog rada potiče razmišljanje i motivaciju da se problem riješi. Tako se stvara pozitivan krug učenja u kojem se misao i akcija, teorija i praksa, integriraju u jedinstveni model ponašanja. Novo spoznavanje, odnosno konstrukcija novih učeničkih koncepata tijekom praktičnog rada, najsličnija je iskustvenom, prirodnom učenju kad učenik vlastitom aktivnošću otkriva i daje smisao svijetu oko sebe.