Osnovna škola Dore Pejačević Našice

VRIJEME RADNJE: 17. Travnja 2015.

MJESTO RADNJE: Veterinarska stanica Našice

Kao točku na kraju rečenice, Ivan Damjanović zatražio je direktora našičke Veterinarske stanice da pobliže objasni stanje s ribom i mlađi u našičkom kraju  te objasni za što su veterinari zaduženi po pitanju života u vodi te koje su bolesti zapravo najraširenije. Stručno objašnjenje  dao nam je dr. med. vet.  Darko Damjanović:

- "U posao veterinara, vezan za dio vašeg istraživanja, ubraja se kontrola zdravstvenog stanja ribe i mlađi te provođenje državnog programa kontrole zaraznih bolesti riba u slatkovodnim vodama. Prije same kontrole, važno je biti upoznat s fizikalnim, kemijskim i biološkim svojstvima vode te uvjetima tog staništa koje proizlazi iz tih svojstava. Tek tada je moguće odrediti izvore zaraze. Vrlo važnu ulogu u svemu tome imaju ovlaštenici ribolovnog prava, odnosno ribari i ribočuvari koji su dužni provoditi redovitu kontrolu ribe i svojstava voda kako ne bi došlo do promjene uvjeta nekog staništa. Najčešći izvor bolesti je vodotok koji puni stanište. Uzročnik bolesti se također može prenijeti preko životinja koje žive u vodi ili uz vodu. U Hrvatskoj nisu česte zaraze riba u slatkovodnim vodama zbog čestih i temeljitih kontrola veterinara, ribara i ribočuvara. Bolest koja se najčešće pojavljuje u obližnjim mjestima Našica je eritrodermatitis šarana. Bolest se manifestira oštećenima kože šarana, a liječi se propisanim lijekovima veterinara. Lijekovi se u tekućem obliku stavljaju u vodu. Jedan od najvećih izvora bolesti riba je pokvarena hrana, hrana s greškom koja dovodi to trovanja riba. Veliki broj uginuća tada može dovesti do niza drugih bolesti. Takvi slučajevi kod nas nisu česti ili ih uopće nema. Slavonija, u odnosu na ostatak Hrvatske, ne razlikuje se puno. Bolesti riba nisu česte, a ukoliko do zaraze dođe, poduzimaju se intervencije veterinara."

VRIJEME RADNJE: 17. Travnja 2015.

MJESTO RADNJE: Veterinarska stanica Našice

Kao točku na kraju rečenice, Ivan Damjanović zatražio je direktora našičke Veterinarske stanice da pobliže objasni stanje s ribom i mlađi u našičkom kraju  te objasni za što su veterinari zaduženi po pitanju života u vodi te koje su bolesti zapravo najraširenije. Stručno objašnjenje  dao nam je dr. med. vet.  Darko Damjanović:

- "U posao veterinara, vezan za dio vašeg istraživanja, ubraja se kontrola zdravstvenog stanja ribe i mlađi te provođenje državnog programa kontrole zaraznih bolesti riba u slatkovodnim vodama. Prije same kontrole, važno je biti upoznat s fizikalnim, kemijskim i biološkim svojstvima vode te uvjetima tog staništa koje proizlazi iz tih svojstava. Tek tada je moguće odrediti izvore zaraze. Vrlo važnu ulogu u svemu tome imaju ovlaštenici ribolovnog prava, odnosno ribari i ribočuvari koji su dužni provoditi redovitu kontrolu ribe i svojstava voda kako ne bi došlo do promjene uvjeta nekog staništa. Najčešći izvor bolesti je vodotok koji puni stanište. Uzročnik bolesti se također može prenijeti preko životinja koje žive u vodi ili uz vodu. U Hrvatskoj nisu česte zaraze riba u slatkovodnim vodama zbog čestih i temeljitih kontrola veterinara, ribara i ribočuvara. Bolest koja se najčešće pojavljuje u obližnjim mjestima Našica je eritrodermatitis šarana. Bolest se manifestira oštećenima kože šarana, a liječi se propisanim lijekovima veterinara. Lijekovi se u tekućem obliku stavljaju u vodu. Jedan od najvećih izvora bolesti riba je pokvarena hrana, hrana s greškom koja dovodi to trovanja riba. Veliki broj uginuća tada može dovesti do niza drugih bolesti. Takvi slučajevi kod nas nisu česti ili ih uopće nema. Slavonija, u odnosu na ostatak Hrvatske, ne razlikuje se puno. Bolesti riba nisu česte, a ukoliko do zaraze dođe, poduzimaju se intervencije veterinara."

VRIJEME RADNJE: 17. Travnja 2015.

MJESTO RADNJE: Veterinarska stanica Našice

Kao točku na kraju rečenice, Ivan Damjanović zatražio je direktora našičke Veterinarske stanice da pobliže objasni stanje s ribom i mlađi u našičkom kraju  te objasni za što su veterinari zaduženi po pitanju života u vodi te koje su bolesti zapravo najraširenije. Stručno objašnjenje  dao nam je dr. med. vet.  Darko Damjanović:

- "U posao veterinara, vezan za dio vašeg istraživanja, ubraja se kontrola zdravstvenog stanja ribe i mlađi te provođenje državnog programa kontrole zaraznih bolesti riba u slatkovodnim vodama. Prije same kontrole, važno je biti upoznat s fizikalnim, kemijskim i biološkim svojstvima vode te uvjetima tog staništa koje proizlazi iz tih svojstava. Tek tada je moguće odrediti izvore zaraze. Vrlo važnu ulogu u svemu tome imaju ovlaštenici ribolovnog prava, odnosno ribari i ribočuvari koji su dužni provoditi redovitu kontrolu ribe i svojstava voda kako ne bi došlo do promjene uvjeta nekog staništa. Najčešći izvor bolesti je vodotok koji puni stanište. Uzročnik bolesti se također može prenijeti preko životinja koje žive u vodi ili uz vodu. U Hrvatskoj nisu česte zaraze riba u slatkovodnim vodama zbog čestih i temeljitih kontrola veterinara, ribara i ribočuvara. Bolest koja se najčešće pojavljuje u obližnjim mjestima Našica je eritrodermatitis šarana. Bolest se manifestira oštećenima kože šarana, a liječi se propisanim lijekovima veterinara. Lijekovi se u tekućem obliku stavljaju u vodu. Jedan od najvećih izvora bolesti riba je pokvarena hrana, hrana s greškom koja dovodi to trovanja riba. Veliki broj uginuća tada može dovesti do niza drugih bolesti. Takvi slučajevi kod nas nisu česti ili ih uopće nema. Slavonija, u odnosu na ostatak Hrvatske, ne razlikuje se puno. Bolesti riba nisu česte, a ukoliko do zaraze dođe, poduzimaju se intervencije veterinara."

VRIJEME RADNJE: 17. Travnja 2015.

MJESTO RADNJE: Veterinarska stanica Našice

Kao točku na kraju rečenice, Ivan Damjanović zatražio je direktora našičke Veterinarske stanice da pobliže objasni stanje s ribom i mlađi u našičkom kraju  te objasni za što su veterinari zaduženi po pitanju života u vodi te koje su bolesti zapravo najraširenije. Stručno objašnjenje  dao nam je dr. med. vet.  Darko Damjanović:

- "U posao veterinara, vezan za dio vašeg istraživanja, ubraja se kontrola zdravstvenog stanja ribe i mlađi te provođenje državnog programa kontrole zaraznih bolesti riba u slatkovodnim vodama. Prije same kontrole, važno je biti upoznat s fizikalnim, kemijskim i biološkim svojstvima vode te uvjetima tog staništa koje proizlazi iz tih svojstava. Tek tada je moguće odrediti izvore zaraze. Vrlo važnu ulogu u svemu tome imaju ovlaštenici ribolovnog prava, odnosno ribari i ribočuvari koji su dužni provoditi redovitu kontrolu ribe i svojstava voda kako ne bi došlo do promjene uvjeta nekog staništa. Najčešći izvor bolesti je vodotok koji puni stanište. Uzročnik bolesti se također može prenijeti preko životinja koje žive u vodi ili uz vodu. U Hrvatskoj nisu česte zaraze riba u slatkovodnim vodama zbog čestih i temeljitih kontrola veterinara, ribara i ribočuvara. Bolest koja se najčešće pojavljuje u obližnjim mjestima Našica je eritrodermatitis šarana. Bolest se manifestira oštećenima kože šarana, a liječi se propisanim lijekovima veterinara. Lijekovi se u tekućem obliku stavljaju u vodu. Jedan od najvećih izvora bolesti riba je pokvarena hrana, hrana s greškom koja dovodi to trovanja riba. Veliki broj uginuća tada može dovesti do niza drugih bolesti. Takvi slučajevi kod nas nisu česti ili ih uopće nema. Slavonija, u odnosu na ostatak Hrvatske, ne razlikuje se puno. Bolesti riba nisu česte, a ukoliko do zaraze dođe, poduzimaju se intervencije veterinara."

VRIJEME RADNJE: 17. Travnja 2015.

MJESTO RADNJE: Veterinarska stanica Našice

Kao točku na kraju rečenice, Ivan Damjanović zatražio je direktora našičke Veterinarske stanice da pobliže objasni stanje s ribom i mlađi u našičkom kraju  te objasni za što su veterinari zaduženi po pitanju života u vodi te koje su bolesti zapravo najraširenije. Stručno objašnjenje  dao nam je dr. med. vet.  Darko Damjanović:

- "U posao veterinara, vezan za dio vašeg istraživanja, ubraja se kontrola zdravstvenog stanja ribe i mlađi te provođenje državnog programa kontrole zaraznih bolesti riba u slatkovodnim vodama. Prije same kontrole, važno je biti upoznat s fizikalnim, kemijskim i biološkim svojstvima vode te uvjetima tog staništa koje proizlazi iz tih svojstava. Tek tada je moguće odrediti izvore zaraze. Vrlo važnu ulogu u svemu tome imaju ovlaštenici ribolovnog prava, odnosno ribari i ribočuvari koji su dužni provoditi redovitu kontrolu ribe i svojstava voda kako ne bi došlo do promjene uvjeta nekog staništa. Najčešći izvor bolesti je vodotok koji puni stanište. Uzročnik bolesti se također može prenijeti preko životinja koje žive u vodi ili uz vodu. U Hrvatskoj nisu česte zaraze riba u slatkovodnim vodama zbog čestih i temeljitih kontrola veterinara, ribara i ribočuvara. Bolest koja se najčešće pojavljuje u obližnjim mjestima Našica je eritrodermatitis šarana. Bolest se manifestira oštećenima kože šarana, a liječi se propisanim lijekovima veterinara. Lijekovi se u tekućem obliku stavljaju u vodu. Jedan od najvećih izvora bolesti riba je pokvarena hrana, hrana s greškom koja dovodi to trovanja riba. Veliki broj uginuća tada može dovesti do niza drugih bolesti. Takvi slučajevi kod nas nisu česti ili ih uopće nema. Slavonija, u odnosu na ostatak Hrvatske, ne razlikuje se puno. Bolesti riba nisu česte, a ukoliko do zaraze dođe, poduzimaju se intervencije veterinara."

VRIJEME RADNJE: 17. Travnja 2015.

MJESTO RADNJE: Veterinarska stanica Našice

Kao točku na kraju rečenice, Ivan Damjanović zatražio je direktora našičke Veterinarske stanice da pobliže objasni stanje s ribom i mlađi u našičkom kraju  te objasni za što su veterinari zaduženi po pitanju života u vodi te koje su bolesti zapravo najraširenije. Stručno objašnjenje  dao nam je dr. med. vet.  Darko Damjanović:

- "U posao veterinara, vezan za dio vašeg istraživanja, ubraja se kontrola zdravstvenog stanja ribe i mlađi te provođenje državnog programa kontrole zaraznih bolesti riba u slatkovodnim vodama. Prije same kontrole, važno je biti upoznat s fizikalnim, kemijskim i biološkim svojstvima vode te uvjetima tog staništa koje proizlazi iz tih svojstava. Tek tada je moguće odrediti izvore zaraze. Vrlo važnu ulogu u svemu tome imaju ovlaštenici ribolovnog prava, odnosno ribari i ribočuvari koji su dužni provoditi redovitu kontrolu ribe i svojstava voda kako ne bi došlo do promjene uvjeta nekog staništa. Najčešći izvor bolesti je vodotok koji puni stanište. Uzročnik bolesti se također može prenijeti preko životinja koje žive u vodi ili uz vodu. U Hrvatskoj nisu česte zaraze riba u slatkovodnim vodama zbog čestih i temeljitih kontrola veterinara, ribara i ribočuvara. Bolest koja se najčešće pojavljuje u obližnjim mjestima Našica je eritrodermatitis šarana. Bolest se manifestira oštećenima kože šarana, a liječi se propisanim lijekovima veterinara. Lijekovi se u tekućem obliku stavljaju u vodu. Jedan od najvećih izvora bolesti riba je pokvarena hrana, hrana s greškom koja dovodi to trovanja riba. Veliki broj uginuća tada može dovesti do niza drugih bolesti. Takvi slučajevi kod nas nisu česti ili ih uopće nema. Slavonija, u odnosu na ostatak Hrvatske, ne razlikuje se puno. Bolesti riba nisu česte, a ukoliko do zaraze dođe, poduzimaju se intervencije veterinara."

VRIJEME RADNJE: 17. Travnja 2015.

MJESTO RADNJE: Veterinarska stanica Našice

Kao točku na kraju rečenice, Ivan Damjanović zatražio je direktora našičke Veterinarske stanice da pobliže objasni stanje s ribom i mlađi u našičkom kraju  te objasni za što su veterinari zaduženi po pitanju života u vodi te koje su bolesti zapravo najraširenije. Stručno objašnjenje  dao nam je dr. med. vet.  Darko Damjanović:

- "U posao veterinara, vezan za dio vašeg istraživanja, ubraja se kontrola zdravstvenog stanja ribe i mlađi te provođenje državnog programa kontrole zaraznih bolesti riba u slatkovodnim vodama. Prije same kontrole, važno je biti upoznat s fizikalnim, kemijskim i biološkim svojstvima vode te uvjetima tog staništa koje proizlazi iz tih svojstava. Tek tada je moguće odrediti izvore zaraze. Vrlo važnu ulogu u svemu tome imaju ovlaštenici ribolovnog prava, odnosno ribari i ribočuvari koji su dužni provoditi redovitu kontrolu ribe i svojstava voda kako ne bi došlo do promjene uvjeta nekog staništa. Najčešći izvor bolesti je vodotok koji puni stanište. Uzročnik bolesti se također može prenijeti preko životinja koje žive u vodi ili uz vodu. U Hrvatskoj nisu česte zaraze riba u slatkovodnim vodama zbog čestih i temeljitih kontrola veterinara, ribara i ribočuvara. Bolest koja se najčešće pojavljuje u obližnjim mjestima Našica je eritrodermatitis šarana. Bolest se manifestira oštećenima kože šarana, a liječi se propisanim lijekovima veterinara. Lijekovi se u tekućem obliku stavljaju u vodu. Jedan od najvećih izvora bolesti riba je pokvarena hrana, hrana s greškom koja dovodi to trovanja riba. Veliki broj uginuća tada može dovesti do niza drugih bolesti. Takvi slučajevi kod nas nisu česti ili ih uopće nema. Slavonija, u odnosu na ostatak Hrvatske, ne razlikuje se puno. Bolesti riba nisu česte, a ukoliko do zaraze dođe, poduzimaju se intervencije veterinara."