Osnovna škola Dore Pejačević Našice

Intervju s ravnateljicom Jasminkom Falamić o realizaciji projekta Senzorni vrt

Intervju s ravnateljicom škole koji su pripremile učenice novinarske skupine Ana Lošić, Marija Milinković i Sara Wolf (6.d razred) možete pročitati u nastavku.

Intervju s ravnateljicom Jasminkom Falamić

o realizaciji projekta Senzorni vrt

Možete li nam za početak reći što će sve biti napravljeno u okviru projekta Senzorni vrt?

Ova je priča započela još prije nekoliko godina. Radi se o jednom projektu koji se zove Senzorni vrt i senzorna soba. Trenutno, nažalost, nemate nastavu u dvorani za tjelesni odgoj, ali možda ste vidjeli da je naša nekadašnja strojarnica uređena kao prostor za tjelovježbu koji sadrži i pilates lopte – dakle, nešto za vježbe oblikovanja. Taj je prostor namijenjen djevojkama i učiteljicama koje se žele baviti tjelovježbom,  a prikladan je i za rad s djecom s poteškoćama u razvoju. Najprije smo odradili senzornu sobu, a onda smo ovo igralište vani osmislili kao jedan poligon za dječje igre.

Odmah na ulazu vidjeli ste nekakva popločenja u različitim bojama. Ja sam to nazvala Školica pored škole. Ne znam igrate li se vi danas školice i znate li što je to – riječ je o igri u kojoj preskačete zadanih osam polja. Mi smo na poligonu napravili dvije školice – jednu malu i jednu veliku – po uzrastu, tko koliko može. Svi su ostali elementi osmišljeni na temelju nečega što sam vidjela u razrednoj nastavi kada su djeca, na satu tjelesnoga, igrala različite igrice – žabice u paru i slično. Tako bi ovi elementi služili, primjerice, za motoričke vježbe u nastavi tjelesne kulture.

Ima tu i drugih elemenata, kao što ste vjerojatno primijetili – primjerice, šahovska ploča. No još ćemo morati u okviru nastave likovne ili tehničke kulture osmisliti od čega ćemo izraditi figure.

Na poligonu se nalazi još jedno polje koje se zove Kvadrat mira – znači, riječ je o kvadratu sastavljenom od polja veličine 10 puta 10 cm, odnosno kvadrat se sastoji od stotinu takvih polja tako da djeca na tom dijelu mogu naučiti što je metar kvadratni. No, postoji još jedna zanimljiva igra ostvarena kao korelacija matematike i biologije, nazvana upravo Kvadrat mira – gdje se kvadratni metar stavi, primjerice, na livadu ili na šumsko tlo pa se prebrojava koliko biljaka ima u tom kvadratnom metru. Ovaj se prostor može iskoristiti i tako da se u taj kvadratni metar ugura onoliko osoba koliko stane (što sad i nije baš izvedivo zbog epidemioločkih mjera), no bit će zanimljivo vidjeti koliko djece stane u jedan kvadratni metar. Eto, to su samo neke zanimljive igre koje će, vjerujem, nastavnici, primjenjivati. Ako ništa drugo, za vas će tu biti postavljene i klupe pa ćete, kada budete imali velike odmore ili pri dolasku na nastavu, a možda i tijekom vikenda ako tu provodite vrijeme, imati lijepo uređeno mjesto za sjedenje. Odmah smo posadili i neke gredice s biljkama, a bit će prilike da se sve to dodatno uredi najesen. Ali, u svakom slučaju to je sada jedan prostor koji je mnogo sigurniji i ljepši za dječje igre.

Što je svrha i cilj ovoga projekta?

Cilj je osigurati djeci prostor za dinamično kretanje, koji mogu koristiti tijekom slobodnoga vremena, ali isto tako i tijekom nastave. Kako ćete se vi igrati u tim poljima, to prepuštam vašoj mašti, no vjerujem da će vas ovako uređen prostor sigurno potaknuti na nekakvo skakutanje, a ne samo sjedenje na obližnjim klupama. Dakle, upravo nam to i jest cilj – potaknuti učenike na kretanje, razgibavanje, a isto tako i da malo oživimo neke, već zaboravljenje dječje igre. S obzirom  da ste sada često bili odvojeni ili u izolaciji, vjerujem da ćete uskoro ovdje moći dolaziti i na nastavu. Dakle, prostor je namijenjen korištenju u slobodne vrijeme, jednako kao i za nastavu tjelesne kulture ili neke izvannastavne aktivnosti.

Tko će sve smjeti koristiti ovaj prostor?

Svi, tko god želi. Dakle, u svoje slobodno vrijeme moći ćete biti na tom dijelu igrališta: tamo ćete moći provoditi svoje odmore kao i satove razrednika, a školski je prostor dostupan čak i vikendom. Vjerujem da ćete svi prepoznati vrijednost ovoga prostora i da ćete ga čuvati.  Senzorni će vrt biti otvoren i za građane i za djecu pa se nadam da će se svi brinuti o tome.

Na koji se način projekt financira?

To je jako dobro pitanje. Zapravo, mi sami kao škola financiramo projekt. Jedan je način financiranja to što je škola nekada iznajmljivala školsku dvoranu – primjerice, rukometašima ili nogometašima – dakle, za rekreaciju, pa smo taj novac od najma dvorane štedjeli. Zatim smo jedan dio prihoda sačuvali od akcija prikupljanja staroga papira. Tako smo sve ove biljke, posađene oko igrališta, kupili novcem iz učeničke zadruge, prikupljenim upravo takvim akcijama. Iz istoga smo izvora prihoda kupili i koševe te klupe koje će biti postavljene u vrtu. Također, ne smijemo zaboraviti ni činjenicu da nam je NEXE grupa donirala opločnike i tako pomogla školi izgraditi i urediti ovaj edukativni prostor.

Je li uobičajeno da škole imaju takve poligone za učenike ili će naša škola možda po tome biti među prvima?

Ja mislim da smo mi prvi koji su nešto ovako realizirali. Vidjela sam nešto slično, ali iscrtano na betonu, no moram priznati da nešto ovakvo još nisam vidjela. Istaknula bih da sam na ideju za ovaj poligon došla kada sam, prije nekoliko godina, bila na nastavi tjelesne kulture u razrednoj nastavi. Učiteljice su tada takve poligone slagale u dvorani – bilo je to na nastavi kod pokojne učiteljice Ranke Jerković. Sjećam se da je tom prigodom rekla: „Jao, da je nama takvo nešto vani složiti!“ Upravo sam tada počela razrađivati ideju slaganja tih igara pa je stoga ovaj projekt jednim dijelom i uspomena na nju - jer je ona na neki način bila začetnica, a postojeći su opločnici već doista bili loši.

Možda ste primijetili da nam je ostala i fontana – ona je sada obrađena, iako ne do kraja uređena. Mislim da je nećemo vratiti u izvornu funkciju. Premda bi bilo predivno da je to jedan izvor pitke vode ili prava fontana, ipak se bojim da bismo imali više štete nego koristi. No, vjerujem da ćemo gore staviti barem jednu ploču i tako je prenamijeniti u stol za igrice ili će poslužiti da u nju posadimo cvijeće. Do otvorenja namjeravamo završiti i taj dio.

Jesu li u planu još neki radovi u školskome vrtu i okolišu?

Na kraju ovoga poligona stavila bih još jednu metalnu konstrukciju s ružama, kao dio jednoga projekta u kojemu namjeravamo urediti nešto nalik na bioklimatske oaze u školskome vrtu – to znači da ćemo u skupinama saditi biljke koje pripadaju određenoj klimi – primjerice, one koje rasu u mediteranskoj, kontinentalnoj ili planinskoj klimi. No, to je tek u planu. Zasad smo napravili samo jedan mali otočić, no ovakva će nam sadnja omogućiti da pratimo kako se klima mijenja, koje će biljke preživjeti, a koje neće, a budući da imamo meteorološku postaju, moći će se mjeriti temperatura i donositi zaključci o klimi.

Do kada bi projekt trebao biti potpuno dovršen?

Pa, preostalo nam je još urediti stube i iznaći najbolji način kako ono staro, postojeće, spojiti s novim. Prvo namjeravamo dovršiti stepenice, postaviti klupe i koševe i igralište je tu – možete se slobodno zabavljati na njemu, a onda ćemo polako dorađivati. Namjeravamo postaviti eventualno jednu edukativnu ploču kojom bismo pokazali koje se sve igre ovdje mogu igrati. Zapravo nas ova odvojenost i izoliranost dosta ograničava – radnici povremeno ostaju u izolaciji, a i naša je komunikacija nekako usporena. Vjerujem da će do kraja ove nastavne godine veći dio biti dovršen.

Zahvaljujemo našoj ravnateljici na vremenu koje je izdvojila kako bi odgovorila na ova pitanja.

Intervju su pripremile učenice novinarske skupine: Ana Lošić, Marije Milinković i Sara Wolf (6.d razred). Mentor učiteljica Danijela Horvat