Osnovna škola Dore Pejačević Našice

Svoj posao obavljam s ljubavlju

Ukoliko trebate savjet, podršku, uputu ili savjetodavni razgovor od prosinca 2020. možete se obratiti novoj stručnoj suradnici – našoj pedagoginji Josipi. Josipa mijenja pedagoginju Sanelu. Zamolili smo ju za kratak susret tijekom održavanja novinarske skupine kako bismo ju predstavili učenicima, roditeljima i učiteljima.

Možete li se predstaviti učenicima naše škole i reći nešto ukratko o sebi.

Moje ime je Josipa Ćurković Sekula, imam 27 godina, po struci sam magistra edukacije hrvatskog jezika i književnosti i magistra pedagogije. Živim u Našicama i udana sam.

Prošlo je nekoliko mjeseci od kada radite u našoj školi. Kakvi su Vaši dojmovi?

Mogu reći da mi je olakšavajuća okolnost jer sam ja pohađala ovu osnovnu školu, pa mi je iz perspektive učenika sve bilo poznato; međutim, iz perspektive stručnog suradnika ti je nešto potpuno drugačije,novo i zaista teže, ali opet s druge strane zanimljivo i radim to sve s ljubavlju.

Kako izgleda jedan dan u životu pedagoga u osnovnoj školi?

Svaki dan je drugačiji, škola je živi organizam i jednostavno se nikada ne zna što će se dogoditi koji dan s učenicima, učiteljima, roditeljima ili drugim djelatnicima, ali ono što mogu reći sa sigurnošću zapravo je da za svaki dan imam nešto isplanirano i dogovoreno, ali jako je puno spontanih i neplaniranih situacija na dnevnoj razini.

Što najviše volite u svom poslu?

Najviše u svom poslu volim rad s djecom, bilo to individualno ili skupno. Raduje me bilo kakav oblik rada s učenicima.

Koji su izazovi u vašem poslu?

Kao najveći izazov u svom poslu istaknula bih suradnju sa svim sudionicima odgojno-obrazovnog procesa: s učenicima, učiteljima i roditeljima. Svaka je osoba drugačija i zahtijeva što primjereniji način suradnje kako bi taj odnos bio kvalitetan, učinkovit i primjeren. To je ponekad zaista teško – u toj suradnji potrebno je puno razumijevanja, strpljenja, uvažavanja i kompromisa.

Kako ste se odlučili za posao pegagoga?

Tako što to nije bio moj prvi izbor. To je jedna zanimljiva priča, moja je želja bila upisati psihologiju, ali sam na državnoj maturi bila prva ispod crte. Druga želja bila mi je hrvatski i pedagogija kao zamjena za psihologiju i rad s djecom. Sada shvaćam da pedagogija i psihologija nisu toliko slične kao što sam ja u početku mislila, ali ne žalim ni malo. Ovo moje zanimanje je bila dobra odluka i sudbina, na kraju krajeva.

Možete li nam ispričati neku zgodu iz svojeg školovanja?

Učiteljica Marina Mihalj, moja učiteljica od prvoga do četvrtog razreda, i dan danas me zadirkuje zbog moje izjave. Na početku prvoga razreda, kada smo prvi dan došli u školu i upoznavali se, ona je pitala svakoga od nas što volimo. Ja sam odgovorila kao iz topa: „Prasetinu!“Od tada me pamti po toj izjavi.

Sjećam se i kada smo u 8.razredu pokušali markirati sa sata matematike koju nam je predavala naša razrednica Ljerka Vešligaj. Išuljali smo se iz škole i jako polako hodali u smjeru sportske dvorane, osvrtali smo se cijelo vrijeme ide li razrednica za nama. Nismo izašli ni iz kruga školskih igrališta, a ona nas je stigla. Vratili smo se poraženi u školsku zgradu i više nismo pokušavali ništa slično jer smo vidjeli da nema smisla.

Što biste poručili učenicima i učiteljima naše škole?

Učenicima bih poručila da budu pristojni i da se lijepo ponašaju, da budu vrijedni i da uče jer se učenje uvijek pokaže korisnim u životu, ali isto tako neka uživaju u ovim školskimdanima, da ne žale kasnije što nisu iskoristili ovo vrijeme. Učiteljima bih poručila da i dalje ostvaruju jako dobar odnos s djecom. Mislim da se svi jako dobro snalaze u ovoj situaciji.

I za kraj nekoliko brzopoteznih pitanja:

Kakvu glazbu volite slušati?

Sve vrste glazbe volim.

Kako provodite slobodno vrijeme?

Gledajući serije, u šetnji i vožnji biciklom, često u slobodno vrijeme čistim.

Najdraži film?

Zorro.

Najdraža knjiga?

Stranac, Harlan Coben

Naj hrana?

Lazanje.

Naj sport?

Nisam sportski tip (smijeh)…

Intervju su vodili mali novinari iz 6.b razreda