Osnovna škola Dore Pejačević Našice

​„Svako je dijete vrijedno i jedinstveno i ima svoje potencijale koje će moći razviti tek ako se osjeća prihvaćeno i voljeno takvo kakvo jest.“
 

Svi smo jedinstveni. Svaka osoba može u sebi pronaći osobinu po kojoj se razlikuje od drugih. Međutim, koliko smo različiti toliko smo i ponekad slični. Često se događa da upravo ono što zamjeramo drugima, možemo pronaći i kod sebe. Zato je važno poštivanje različitosti ili tolerancija. Biti tolerantan znači biti osviješten o različitosti u odnosu na nas same i prihvaćanje toga u svakodnevnom životu.

Ono što je ohrabrujuće jest činjenica da se tolerancija uči. Razvoju tolerancije doprinose empatija, moralne vrijednosti, razlikovanje dobrog od lošeg, poznavanje temeljnih ljudskih prava i sličnosti koje postoje među svim ljudima, a odmažu predrasude (negativni stavovi prema članovima neke skupine kojoj pojedinac osobno ne pripada) i stereotipi (neopravdana uvjerenja o nekoj osobi ili skupini ljudi). Zbog toga, da bi mogli biti tolerantni moramo preispitati svoje predrasude i stavove.
  pedagoginja Sanela
 

Zašto je potrebno učiti toleranciji?
 

Odgoj i obitelj najvažniji su čimbenici u procesu odrastanja. U obitelji od malih nogu učimo društvene vrijednosti, norme, stavove o sebi i drugima te o društvu općenito pa shodno tome odgoj za nenasilje i toleranciju treba započeti već od prvog dana života. Ne/tolerantno ponašanje može se podjednako lako i brzo usvojiti. Djeca već sa dvije i tri godine postavljaju roditeljima i važnim ljudima u okolini raznorazna pitanja. Ako su odgovori na ta pitanja odraz njihovih predrasuda, djeca će već u predškolskoj fazi prihvatiti te stereotipe i predrasude. S polaskom u osnovnu školu djeca će se početi identificirati s grupom kojoj su slična, a razviti će predrasude prema onoj kojoj ne pripadaju. Istovremeno će od roditelja, susjeda, iz medija i drugih izvora usvojiti daljnje predrasude prema primjerice članovima druge nacionalne ili vjerske zajednice, spolne orijentacije i slično.
Predrasude i stereotipi prisutni su svugdje oko nas i vrlo lako možemo doći do njih. No, predrasude nam otežavaju promatranje osobe kao pojedinca, kroz njih osobu promatramo kao člana skupine o kojoj imamo negativno mišljenje. Predrasude su štetne za djecu jer stvaraju lažan osjećaj premoći koji vodi ka neuspjehu i razočaranju u sebe, dovode do straha i izbjegavanja pripadnika drugih skupina. S druge strane kod diskriminirane djece javlja se osjećaj manje vrijednosti i socijalne odbačenosti.

Važno je svakoj osobi dati priliku da iskaže svoje potrebe. Pozitivnom komunikacijom i međusobnim uvažavanjem obje strane osjećat će se bolje i izbjeći ćemo negativne emocije koje nastaju pod utjecajem predrasuda. Upoznajući druge ljude, razumijevajući drugačije vrednovanje stvarnosti postajemo bogatiji. Mi na taj način bolje razumijemo do tada nam strana ponašanja no također bolje razumijemo i sebe. Prihvaćanje i razumijevanje različitosti temelj je kvalitetnije komunikacije i života cijele društvene zajednice. Bogatstvo života nalazi se u toj različitosti.

Razmišljajući o toleranciji trebamo se svi mi zapitati koliko smo tolerantni i empatični i koliko iskazujemo poštovanje prema različitostima oko sebe.

Zadatak/preporuka:

Pogledati film ,,Čudo" Stephena Chboskya iz 2017. godine, promisliti o filmu i pokušati riješiti zadane zadatke koji se nalaze u prezentaciji.

​„Svako je dijete vrijedno i jedinstveno i ima svoje potencijale koje će moći razviti tek ako se osjeća prihvaćeno i voljeno takvo kakvo jest.“
 

Svi smo jedinstveni. Svaka osoba može u sebi pronaći osobinu po kojoj se razlikuje od drugih. Međutim, koliko smo različiti toliko smo i ponekad slični. Često se događa da upravo ono što zamjeramo drugima, možemo pronaći i kod sebe. Zato je važno poštivanje različitosti ili tolerancija. Biti tolerantan znači biti osviješten o različitosti u odnosu na nas same i prihvaćanje toga u svakodnevnom životu.

Ono što je ohrabrujuće jest činjenica da se tolerancija uči. Razvoju tolerancije doprinose empatija, moralne vrijednosti, razlikovanje dobrog od lošeg, poznavanje temeljnih ljudskih prava i sličnosti koje postoje među svim ljudima, a odmažu predrasude (negativni stavovi prema članovima neke skupine kojoj pojedinac osobno ne pripada) i stereotipi (neopravdana uvjerenja o nekoj osobi ili skupini ljudi). Zbog toga, da bi mogli biti tolerantni moramo preispitati svoje predrasude i stavove.
  pedagoginja Sanela
 

Zašto je potrebno učiti toleranciji?
 

Odgoj i obitelj najvažniji su čimbenici u procesu odrastanja. U obitelji od malih nogu učimo društvene vrijednosti, norme, stavove o sebi i drugima te o društvu općenito pa shodno tome odgoj za nenasilje i toleranciju treba započeti već od prvog dana života. Ne/tolerantno ponašanje može se podjednako lako i brzo usvojiti. Djeca već sa dvije i tri godine postavljaju roditeljima i važnim ljudima u okolini raznorazna pitanja. Ako su odgovori na ta pitanja odraz njihovih predrasuda, djeca će već u predškolskoj fazi prihvatiti te stereotipe i predrasude. S polaskom u osnovnu školu djeca će se početi identificirati s grupom kojoj su slična, a razviti će predrasude prema onoj kojoj ne pripadaju. Istovremeno će od roditelja, susjeda, iz medija i drugih izvora usvojiti daljnje predrasude prema primjerice članovima druge nacionalne ili vjerske zajednice, spolne orijentacije i slično.
Predrasude i stereotipi prisutni su svugdje oko nas i vrlo lako možemo doći do njih. No, predrasude nam otežavaju promatranje osobe kao pojedinca, kroz njih osobu promatramo kao člana skupine o kojoj imamo negativno mišljenje. Predrasude su štetne za djecu jer stvaraju lažan osjećaj premoći koji vodi ka neuspjehu i razočaranju u sebe, dovode do straha i izbjegavanja pripadnika drugih skupina. S druge strane kod diskriminirane djece javlja se osjećaj manje vrijednosti i socijalne odbačenosti.

Važno je svakoj osobi dati priliku da iskaže svoje potrebe. Pozitivnom komunikacijom i međusobnim uvažavanjem obje strane osjećat će se bolje i izbjeći ćemo negativne emocije koje nastaju pod utjecajem predrasuda. Upoznajući druge ljude, razumijevajući drugačije vrednovanje stvarnosti postajemo bogatiji. Mi na taj način bolje razumijemo do tada nam strana ponašanja no također bolje razumijemo i sebe. Prihvaćanje i razumijevanje različitosti temelj je kvalitetnije komunikacije i života cijele društvene zajednice. Bogatstvo života nalazi se u toj različitosti.

Razmišljajući o toleranciji trebamo se svi mi zapitati koliko smo tolerantni i empatični i koliko iskazujemo poštovanje prema različitostima oko sebe.

Zadatak/preporuka:

Pogledati film ,,Čudo" Stephena Chboskya iz 2017. godine, promisliti o filmu i pokušati riješiti zadane zadatke koji se nalaze u prezentaciji.

​„Svako je dijete vrijedno i jedinstveno i ima svoje potencijale koje će moći razviti tek ako se osjeća prihvaćeno i voljeno takvo kakvo jest.“
 

Svi smo jedinstveni. Svaka osoba može u sebi pronaći osobinu po kojoj se razlikuje od drugih. Međutim, koliko smo različiti toliko smo i ponekad slični. Često se događa da upravo ono što zamjeramo drugima, možemo pronaći i kod sebe. Zato je važno poštivanje različitosti ili tolerancija. Biti tolerantan znači biti osviješten o različitosti u odnosu na nas same i prihvaćanje toga u svakodnevnom životu.

Ono što je ohrabrujuće jest činjenica da se tolerancija uči. Razvoju tolerancije doprinose empatija, moralne vrijednosti, razlikovanje dobrog od lošeg, poznavanje temeljnih ljudskih prava i sličnosti koje postoje među svim ljudima, a odmažu predrasude (negativni stavovi prema članovima neke skupine kojoj pojedinac osobno ne pripada) i stereotipi (neopravdana uvjerenja o nekoj osobi ili skupini ljudi). Zbog toga, da bi mogli biti tolerantni moramo preispitati svoje predrasude i stavove.
  pedagoginja Sanela
 

Zašto je potrebno učiti toleranciji?
 

Odgoj i obitelj najvažniji su čimbenici u procesu odrastanja. U obitelji od malih nogu učimo društvene vrijednosti, norme, stavove o sebi i drugima te o društvu općenito pa shodno tome odgoj za nenasilje i toleranciju treba započeti već od prvog dana života. Ne/tolerantno ponašanje može se podjednako lako i brzo usvojiti. Djeca već sa dvije i tri godine postavljaju roditeljima i važnim ljudima u okolini raznorazna pitanja. Ako su odgovori na ta pitanja odraz njihovih predrasuda, djeca će već u predškolskoj fazi prihvatiti te stereotipe i predrasude. S polaskom u osnovnu školu djeca će se početi identificirati s grupom kojoj su slična, a razviti će predrasude prema onoj kojoj ne pripadaju. Istovremeno će od roditelja, susjeda, iz medija i drugih izvora usvojiti daljnje predrasude prema primjerice članovima druge nacionalne ili vjerske zajednice, spolne orijentacije i slično.
Predrasude i stereotipi prisutni su svugdje oko nas i vrlo lako možemo doći do njih. No, predrasude nam otežavaju promatranje osobe kao pojedinca, kroz njih osobu promatramo kao člana skupine o kojoj imamo negativno mišljenje. Predrasude su štetne za djecu jer stvaraju lažan osjećaj premoći koji vodi ka neuspjehu i razočaranju u sebe, dovode do straha i izbjegavanja pripadnika drugih skupina. S druge strane kod diskriminirane djece javlja se osjećaj manje vrijednosti i socijalne odbačenosti.

Važno je svakoj osobi dati priliku da iskaže svoje potrebe. Pozitivnom komunikacijom i međusobnim uvažavanjem obje strane osjećat će se bolje i izbjeći ćemo negativne emocije koje nastaju pod utjecajem predrasuda. Upoznajući druge ljude, razumijevajući drugačije vrednovanje stvarnosti postajemo bogatiji. Mi na taj način bolje razumijemo do tada nam strana ponašanja no također bolje razumijemo i sebe. Prihvaćanje i razumijevanje različitosti temelj je kvalitetnije komunikacije i života cijele društvene zajednice. Bogatstvo života nalazi se u toj različitosti.

Razmišljajući o toleranciji trebamo se svi mi zapitati koliko smo tolerantni i empatični i koliko iskazujemo poštovanje prema različitostima oko sebe.

Zadatak/preporuka:

Pogledati film ,,Čudo" Stephena Chboskya iz 2017. godine, promisliti o filmu i pokušati riješiti zadane zadatke koji se nalaze u prezentaciji.