Osnovna škola Draž

Sveti Nikola rođen je u 3. stoljeću u Maloj Aziji u gradu Patara. Bio je sin imućnih roditelja, ali nažalost prerano ostaje bez njih.

Postaje svećenik šireći dobrotu i ljubav, borio se protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu u kojem je prepoznavao Boga. Prema vjerovanju, činio je i čudesa, smirivao je uzburkano more i zato je zaštitnik mornara. Zaštitnik je i djece, djevojaka, studenata, siromaha, pekara, ribara, zatvorenika, trgovaca, putnika i mnogih gradova diljem svijeta.

Iscrpljen poslovima i pokorom umro je 06. prosinca 327.godine i tog dana njemu u spomen roditelji darivaju svoju djecu.

Zašto je on danas poznat kao lik koji djecu obraduje svojim darovima kaže sljedeća legenda.

"U blizini roditeljske kuće sv. Nikole, živio je čovjek nekad bogat, ali izgubio je carsku službu i sav imetak. Imao je tri kćeri, koje bi se mogle udati, ali im nije mogao dati miraza. I nesretni otac odlučio je trgovati ljepotom i mladošću svojih kćeri, da tako zaradi. One su se pomolile Bogu da ih izbavi od toga zla i spasi njihovu čast i poštenje.

Sv. Nikola nekako je doznao za tu odluku nesavjesnog oca pa uzme vrećicu, napuni je zlatnicima, umota u platno i, prišuljavši se noću potajno do kuće, ubaci zamotane zlatnike kroz prozor. Otac onih djevojaka začudio se, kad je ujutro našao tako veliki novac. Vidjevši kako je svota dovoljna, čak i prevelika da časno uda jednu kćer, opremio je i dade joj miraz. To se dogodi i po drugi put; nađe, jednog jutra i drugu vrećicu sa zlatnicima. Spremi on i srednju kćer. Dalje priča ima dva kraja:

• A kad je i to bilo gotovo, sve mu je nešto govorilo, da će onaj dobrotvor i po treći put doći pa ga je u zasjedi čekao nekoliko noći. I doista, baš kad sv. Nikola ubaci svoj dar i za najmlađu kćer, skoči otac, stigne neznanca i prepozna u njemu Nikolu. Unatoč zaklinjanju neka šuti, sretni otac je razglasio po cijelom mjestu radosnu vijest.
• Drugi kraj priče ide ovako: Nikola je vidio da ga otac djevojaka čeka, pa se domislio, popeo na krov i zlatnike ubacio kroz dimnjak. Kako su se na otvorenom ognjištu sušile čarape, zlatnici su pali u njih, i od tuda dolazi stavljanje poklona bilo u čarape ili čizmice, i Djed mraz koji poklone spušta kroz dimnjak. "

Zato, draga djeco, nemojte zaboraviti očistiti vaše čizmice ili čarape i obavezno ih staviti u prozor, a vi, dragi roditelji, porazgovarajte sa svojom djecom uoči blagdana o bogatstvu, siromaštvu, davanju i primanju, nagradama i kaznama, podijelite sa djecom vaša iskustva i prisjetite se sa skromnošću i jednostavnošću ovog blagdana koji još uvijek budi ono djetinje u svima nama.

Sveti Nikola rođen je u 3. stoljeću u Maloj Aziji u gradu Patara. Bio je sin imućnih roditelja, ali nažalost prerano ostaje bez njih.

Postaje svećenik šireći dobrotu i ljubav, borio se protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu u kojem je prepoznavao Boga. Prema vjerovanju, činio je i čudesa, smirivao je uzburkano more i zato je zaštitnik mornara. Zaštitnik je i djece, djevojaka, studenata, siromaha, pekara, ribara, zatvorenika, trgovaca, putnika i mnogih gradova diljem svijeta.

Iscrpljen poslovima i pokorom umro je 06. prosinca 327.godine i tog dana njemu u spomen roditelji darivaju svoju djecu.

Zašto je on danas poznat kao lik koji djecu obraduje svojim darovima kaže sljedeća legenda.

"U blizini roditeljske kuće sv. Nikole, živio je čovjek nekad bogat, ali izgubio je carsku službu i sav imetak. Imao je tri kćeri, koje bi se mogle udati, ali im nije mogao dati miraza. I nesretni otac odlučio je trgovati ljepotom i mladošću svojih kćeri, da tako zaradi. One su se pomolile Bogu da ih izbavi od toga zla i spasi njihovu čast i poštenje.

Sv. Nikola nekako je doznao za tu odluku nesavjesnog oca pa uzme vrećicu, napuni je zlatnicima, umota u platno i, prišuljavši se noću potajno do kuće, ubaci zamotane zlatnike kroz prozor. Otac onih djevojaka začudio se, kad je ujutro našao tako veliki novac. Vidjevši kako je svota dovoljna, čak i prevelika da časno uda jednu kćer, opremio je i dade joj miraz. To se dogodi i po drugi put; nađe, jednog jutra i drugu vrećicu sa zlatnicima. Spremi on i srednju kćer. Dalje priča ima dva kraja:

• A kad je i to bilo gotovo, sve mu je nešto govorilo, da će onaj dobrotvor i po treći put doći pa ga je u zasjedi čekao nekoliko noći. I doista, baš kad sv. Nikola ubaci svoj dar i za najmlađu kćer, skoči otac, stigne neznanca i prepozna u njemu Nikolu. Unatoč zaklinjanju neka šuti, sretni otac je razglasio po cijelom mjestu radosnu vijest.
• Drugi kraj priče ide ovako: Nikola je vidio da ga otac djevojaka čeka, pa se domislio, popeo na krov i zlatnike ubacio kroz dimnjak. Kako su se na otvorenom ognjištu sušile čarape, zlatnici su pali u njih, i od tuda dolazi stavljanje poklona bilo u čarape ili čizmice, i Djed mraz koji poklone spušta kroz dimnjak. "

Zato, draga djeco, nemojte zaboraviti očistiti vaše čizmice ili čarape i obavezno ih staviti u prozor, a vi, dragi roditelji, porazgovarajte sa svojom djecom uoči blagdana o bogatstvu, siromaštvu, davanju i primanju, nagradama i kaznama, podijelite sa djecom vaša iskustva i prisjetite se sa skromnošću i jednostavnošću ovog blagdana koji još uvijek budi ono djetinje u svima nama.