Osnovna škola Drenje

Na satu Hrvatskoga jezika sedmaši su obradili temu „Komentar“.

Komentar je usmeni li pisani tekst u kojem autor tumači neke aktualne događaje ili teme te iznosi vlastita razmišljanja, prosudbe, zapažanja i kritike o pojavama u društvu. Dobar povod za pisanje komentara bio je odlazak u HNK Osijek i predstava „Zmajevi koji ne lete“ u režiji Damira Mađarića, a nastala prema istoimenom romanu Osječanke Ivane Šojat.

Pod opširnije pročitajte njihove komentare (iz nekih smo izdvojili najbolje dijelove,  a neki zaslužuju cjelovitu objavu).

Ostavila si me!

Rečenica koju je izgovorio otac Zlatko majci Sonji. Ta rečenica pogodila bi svako dijete, pa je pogodila i mene. Predstava redatelja Damira Mađarića nastala je prema istoimenom romanu Ivane Šojat. Glumci su: Matea Grabić Ćačić ( Matea, tinejdžerica), Davor Panić (Davor, psihijatar), Tatjana Berkot Zupković ( mama Sonja), Vjekoslav Janković ( tata Zlatko). Premjera je bila 22. listopada 2021.god., a mi smo ju pogledali 1. ožujka 2023.god.

U predstavi se govori o tročlanoj obitelji u kojoj su roditelji rastavljeni. Majka Sonja ne brine o svojoj kćeri koja odlazi u park " puštati zmajeve". Tu laž je Matea često izgovarala  svojoj mami. Ona bi otišla u park s Majom i Sarom koje su joj bile najbolje prijateljice. U parku bi pušile osvježivače. Njeni roditelji su se stalno svađali, a Matea bi utjehu  pronašla u osvježivačima.

Jedan dan se probudila u psihijatriskoj ustanovi. "Prijateljice" su je ostavile ispred pošte, dok je ona ležala bez svijesti. Tata i mama svađali su se treba li se ona  liječiti na psihijatriji ili ne? Ostala je i liječila se. Kada se " izliječila", s tatom je otišla baki Heleni koja joj je pružila utjehu i dala par savjeta. Matea je ostala živjeti s tatom i uzimati lijekove.

Na početku predstave mislila sam kako je dosadna i naporna. Nadam se da su svi učenici kao i ja promijenili mišljenje. Predstavu bih ocijenila sa čistom peticom jer takve obitelji i danas postoje.

Poruka predstave je: Nikad niste sami!

Dorotea Rip, 7.a

Što odrasli očekuju od nas?

Ne znam… Što odrasli očekuju od nas? Što žele postići svađom, ljutnjom, ratom? Govore kako znaju bolje od nas, ali baš mi se ne čini tako.

Sve pokušavaju riješiti vikom i svađom, a stalno pričaju o miru. Oni i ne znaju kako to utječe na nas.

Ova predstava pokazuje ono što mnoga djece prolaze, a ne žele potražiti pomoć jer se boje. Nekada se mi- tinejdžeri bojimo ostaviti prijatelje koji baš i nisu neki prijatelji jer ne želimo biti sami i osjećati se kao da nas nitko ne želi.

Iskreno, kada sam prvi put čula za naslov predstave, mislila sam da će puštati zmajeve- igračke i da oni ne žele poletjeti! Nikada nisam ni pomišljala da će se iza takvog naslova kriti toliko tuge.

Neka to bude pouka da iza sretne osobe postoji tužna priča.

Karla Štigler, 7. b

Hoće li sve biti dobro?

U predstavi se govori o tinejdžerici Mateji koja ima rastavljene roditelje i ide s prijateljima u park „puštati zmajeve“. Tinejdžerica Mateja nakon pušenja osvježivača onesvijestila se ispred pošte i završila na psihijatriji, gdje sve priznaje. Otac se raspituje hoće li sve biti dobro, a majka ne dozvoljava da Mateja ostane na psihijatriji jer misli da njena kćer nije luda. Radnja na kraju završava životom s ocem, a majka završava na liječenju. Meni se dramatizirani roman svidio i psovke u nekim dijalozima imale su svoju ulogu pa mi  nisu nimalo zasmetale. Doista mi se sve svidjelo i svima poručujem da pogledaju ovu potresnu priču.

Leona Dedović, 7. a

Moja kći nije luda!

Glavni dramski lik je tinejdžerica Matea koja pati zbog rastave roditelja i njihovih svađa. U školi je bila popularna cura u društvu prijateljica Sare i Maje. Bile su face i pušile osvježivače. Jednoga dana Matea se onesvijestila od pušenja osvježivača. Prijateljice su ju ostavile samu i tada shvaća da nikada nije imala „najbolje prijateljice“. Svađe u obitelji se nastavljaju nakon incidenta koji se dogodio Matei. Otac je potvrdio da ostane na psihijatriji na liječenju. Mama se nije složila s time i govorila je: "Moja kći nije luda!" Nakon izlaska iz bolnice odlazi živjeti s ocem. Majka odlazi na liječenje na psihijatriju. Kakav preokret! Predstava nam govori da u životu trebamo naučiti lekciju, da se ne smijemo spotaknuti na prvoj prepreci i da nas eksperimenti s dogama mogu koštati života. U predstavi se koristi puno vulgarizama, koji mi nisu smetali i nisu mi bili smiješni! Učiteljica nam je objasnila da je i psovka u funkciji scenskog govora. Meni se svidjela  zato što pokazuje kakvih obitelji danas ima.

Martina Žitnjak, 7. a

Potražite pomoć!

Ovo je prva predstava koju sam gledala, ali nije i posljednja. Predstava je počela s obiteljskim problemima u kojoj se roditelji svađaju i ne obraćaju pažnju na Mateu (tinejdžerku), iako im je ona govorila da prestanu.

Matea sa svojim prijateljicama odlazi u park gdje su "puštale zmajeve", a zapravo su pušile mješavinu duhana i osvježivača. Nakon toga Matea gubi svijest i ostaje ispred pošte. Njezine prijateljica Sara i Maja su samo otišle, dok je Matei trebala pomoć.

Matea se probudila na psihijatriji bez ikakvih sjećanja. Psihijatar Robert objašnjava Matei što se dogodilo. Po Mateu dolazi otac Zlatko koji pristaje na liječenje na psihijatriji. Njezina majka Sonja se ne slaže s tim. Sonja govori psihijatru da njezina kći nije luda. Zlatko joj govori: "Sonja, daj, smiri se molim te. Ona mu odgovara: "Ma, što ti hoćeš? Nesposoban si i beskoristan!"

Psihijatar pušta Mateu kući uz terapiju i savjet da se javi kad god treba pomoć Matea ponavlja incident s pušenjem i ponovno završava kod Roberta.

Robert po svađama roditelja shvaća da su oni krivi za Mateino stanje, a pogotovo majka Sonja. Matea odlazi živjeti kod oca, a majka Sonja odlazi na liječenje koje joj je potrebno.

Predstava nas uči da si ne uništavamo život i, ako imamo nekakvih problema, da uvijek možemo pričati sa stručnom ili starijom osobom. I djeca mogu biti podrška svojoj obitelji u teškim trenucima.

Kristina Gorski,7. a

Nemojte to probati!

Predstava je završila tužno i dirljivo. Naučila me što se ne smije koristiti. Ovu bih predstavu preporučio svim maloljetnim osobama da razmisle o svojim postupcima!

Mateo Mudrinić, 7. a

Obitelj je temelj svega

Matea je razočarana jer ju nitko u obitelji ne doživljava pa je tako otišla jedan dan "puštati zmajeve". Matea je pala u nesvijest, probudila se kod psihijatra. Govorila je da je dobro i da joj ne treba psihijatar. Psihijatar je pričao s Mateom o njenim problemima i pokušavao joj objasniti kako njene prijateljice loše utječu na nju i da su prave prijateljice, zvale bi hitnu pomoć. Predstava  završava tako da Matea ostaje s tatom i nastavlja borbu s ovisnošću, uz tatinu podršku i razumijevanje. Ovu bih predstavu preporučila svima! Predstava je na mene ostavila snažan dojam. Ja sam sretna osoba u zdravoj obitelji!

Tiana Šajkunović, 7. a

Matea nema obitelj

Predstava govori o modernoj obitelji u kojoj nikoga ni za što nije briga. Roditelji misle samo za sebe, a dijete im je kao predmet. Matea se osjeća neprimijećeno i kreće lošim putem (pušenje osvježivača) pa završava kod psihijatra i započinje terapiju. Roditelji okrivljuju jedno drugo ne razmišljajući da je Matejino zdravlje najbitnije. Glumci su bili odlični, dočarali su nam obitelj koju nikome ne bih poželio.

Stjepan Čondor, 7. b

Priznanje je put k rješenju problema

Predstava je naglasila probleme u obitelji i tinejdžersku ovisnost. Predstava mi se svidjela, a pouka je da nije rješenje bježati od problema, nego ga priznati i suočiti se s njim. Vedran Vugrin, 7.b Nastavit ću s odlascima u kazalište Predstava je bila zanimljiva i poučna. Ovo je bila prva predstava koju sam gledao. Izvukao sam pouku da ne štetimo samo sebi kada imamo takav problem, nego i obitelji i društvu, te da se nekada ljudi boje sebi priznati istinu. Uživio sam se u predstavu i potakla me na razmišljanje. Svi smo je pomno pratili i uživali u ljepoti HNK-a. Veselim se ovakvim druženjima s našom učiteljicom.

Karlo Vugrin, 7. b

Cijeli svijet je pozornica

Predstava je bila sjajna. Podsjeća me na sve događaje, razgovore i priče o toj temi u mom životu. Poučna je, ali većinu toga sam ja već znao. Kada pogledaš predstavu, čini ti se da se to zapravo događa sada, trenutno, tebi ( i događa se svaki dan, nažalost).

Noa Novak, 7. b