Osnovna škola Drenje

Nas dvije

     Nas dvije smo najbolji par. Imamo iste navike i dijelimo kuću. Volimo se od mog rođenja. Viđamo se svaki dan. Naše druženje nikada neće prestati. 

     Kad sam se rodila, bila je uz mene. Sad, kad sam u pubertetu, još uvijek je tu. Mi smo kao jedna ribica; ona je tijelo, a ja sam peraje. Jedna bez druge ne možemo jer bismo na dno oceana potonule. Ona se o svom izgledu voli brinuti, ali za to nema vremena. Bez obzira na to, ja ju volim. Visoka je poput mene, pa tako mnogo puta zna reći: "Rasteš li ti to u visine ili ja starim i odlazim u nizine?". Ima gustu, kovrdžavu, smeđu kosu. Tu sam kosu kao mala jako voljela vrtjeti oko prsta, pa je uvijek izgledala kao da je naviklana. Nosi naočale, poput mene. Ona i ja dijelimo mnoge stvari, pa ih i zajedno kupujemo. U svakoj trgovini ima nešto za nas dvije. Imamo i zajednički hobi. Taj hobi je sakupljanje naušnica. Za svaku odjeću imamo po jedne naušnice. Ne mogu zaboraviti i ono najvažnije: ona je smiješna i prava mama! Kad se rodila seka, moja majka mene nije zaboravila, nego je postala još zanimljivija i pažljivija. Kad se udala, nije mogla imati djecu te su ona i tata željeli posvojiti dijete. Postupak posvajanja djeteta bio bi predugačak. Zbog toga su odlučili nekoga udomiti. U to vrijeme sam se ja rodila pa su moji roditelji na udomljavanje zaboravili. Na svijet je došla i moja mala seka. Nakon puno godina moja majka se dosjetila: zašto ne bi nekome u životu pomogla? Na to ju je poticala glad i nemarnost u svijetu. Moji roditelji su udomili malog dječaka, koji mi je postao brat. Moja majka voli nas troje, ali naše navike i hobi su još uvijek tu: sakupile smo preko trideset pari naušnica.

     Uskoro će Majčin dan i radujem se tome. Svojoj majci pravim ružu od papira, pjesmu od srca i uzvraćam joj ljubav.

Magdalena Filaković , 6.a