Osnovna škola Drenje

Moja kravata stara je dvadeset godina. Znam da je kupljena u jednoj trgovini u Đakovu povodom važnog događaja, a to je vjenčanje mojih roditelja. Tata ju je nosio na tome važnom događaju.

Ne znam koliko ju je puta tata još vezao, ali siguran sam da je bila još koja svečana prilika, poput krštenja i svadba.

Nakon tatine smrti stajala je sedam godina u ormaru. Jučer, 18.10.2016. ja sam je prvi, nakon toliko godina, stavio oko vrata, i s ponosom išao u školu na Dan kravate.

To je kravata za mene povijesna i jako važna jer me podsjeća na dragu osobu, koje više nema, a to je moj tata!

Više priča pročitajte pod opširnije.

ANDRIJAN BARUŠIĆ

Kao i svaka kravata, i ova ima svoju priču. Ova je kravata moga tate. Tata ju je nosio na moje krštenje. Znam da je već stara, ali mu je posebno važna.

SARA DEŠIĆ

Moja kravata nema nikakvu priču. Izvukla sam ju iz ormara.

Pitala sam svoju obitelj odakle je ta kravata? Rekli su mi da ne znaju što ona radi tu.

Šteta što nema nikakvu priču.

Baš me zanima što ona radi u našem ormaru?!

LORENA GRGUŠIĆ

Tatina kravata

Često je bila oko njegova vrata,

bila mu je za razne prigode,

ali i vrlo lijepe zgode.

S njom je bio vjenčani kum –

u njega je tada bio sretan um!

Po tome i toj sreći, ta

kravata je pravi dijamant u vreći!

To je priča o tatinoj

sretnoj kravati!

ENA DJAK-SKELEDŽIJA