1. dan

Ispred škole 15. svibnja u 7 sati ujutro čekao nas je autobus. Ukrcali smo se svi sa razrednicom, asistenticom Darkom, vodičkom Ninom i vozačem Stipom i krenuli. Prvi dan bio je namijenjen za odlazak u Rizvan City, Memorijalni centar „Nikola Tesla“ i razgled Gospića. Nakon 3-4 sata vožnje stigli smo u Rizvan City, adrenalinski park sa zip lineom, ljudskim stolnim nogometom, penjanjem na umjetnu stijenu, streličarstvom, velikom ljuljačkom… Od svega toga velika ljuljačka bila je najstrašnija, a i najzabavnija. Kada tri osobe sjednu, instruktori nas osiguraju i onda se ljuljačka počne podizati sve više i više. Kad bude na određenoj visini, oni nas upozore i kažu da se čvrsto držimo. Odjednom ona poleti punom brzinom ispred i ljulja se dok se ne završi. Nakon Rizvan Cityja išli smo na ručak. Za ručak smo se dobro najeli i krenuli dalje. Vodička Nina razgledavala je s nama Gospić i pričala o povijesti grada. Dalje smo išli u Smiljan u Memorijalni centar „Nikola Tesla“. Gledali smo film o njemu i isprobavali neke njegove izume koji su bili izloženi u kući. Završili smo s muzejom, imali malo slobodnog vremena i uputili se prema hotelu. Kada smo stigli u Ravnu Goru, smjestili smo se u hotel, večerali, imali disco i otišli spavati jer smo bili umorni od puta.

2. dan

U 7 sati nas je razrednica probudila i rekla da trebamo biti spremni do 8,30 jer je tada doručak. Doručkovali smo i prvo se uputili do kanjona Kamačnik. Penjali smo se uz stazu i bilo je baš lijepo. Padala je prije toga kiša i bilo je blatnjavo. Na stazi je bilo tabli na kojim smo se mogli informirati o biljnom i životinjskom svijetu na tom području. Izvorište Kamačnika jedno je od 5 najdubljih u Europi i nalazi se na 405 metara nadmorske visine. Na stijenama kanjona raste tisa - najugroženija vrsta stabala u Gorskom kotaru. Kad smo stigli do izvora, uputili smo se natrag. Vratili smo se u hotel na ručak, pa krenuli u Nacionalni park „Risnjak“. Imali smo prvo film o risu pa smo bili u šumi sa voditeljicom Barbarom. Prvo smo imali minutu da pronađemo neku stvar u šumi i objasnimo zašto smo baš to izabrali. Onda nam je dala povez za oči i trebali smo po opipu prepoznati stablo koje smo dotaknuli. Za kraj smo igrali pogodi tko sam.  Nasmijali smo se do suza dok su Mirko i Toma pokušali otkriti koja su šumska životnja. Vratili smo se u hotel, malo odmorili pa večerali. Navečer smo se družili i pričali. Bili smo tužni jer nam je to bio posljednji dan.

3. dan

Ujutro smo spremili stvari, doručkovali i sjeli u autobus. Nismo odmah krenuli put kući nego smo trebali ići u Fužine i Ogulin. Nakon kratke vožnje stigli smo u Fužine. Fužine su mala općina nastala u 17. stoljeću kada su Zrinski ondje počeli kopati željeznu rudu. Zbog neisplativosti posao je ubrzo napušten, no Fužinama je ostalo ime "Fužinarstvo," pojam za iskop i preradu željezne rude. U Fužinama se nalazi i Bajersko jezero. Bili smo u spilji Lokvarki koja je slučajno otkrivena prilikom iskopavanja vapnenca. Ima 6 etaža od kojih su prve 4 otvorene za posjetitelje. Čudno je kad iz spilje u kojoj je temperatura 7 stupnjeva, izađemo vani na 20. Spilja ima puno stalagmita koji su mi se najviše dojmili. Stalagmiti su špiljski ukrasi koji rastu s poda prema stropu, a nastaju zbog kapanja mineralnih otopina i taloženja vapnenca. Poslije spilje imali smo ručak u restoranu u PŠ „Golubinjak“. Slijedila je naša posljednja stanica, a to je bio Ogulin. Grad se prije zvao Đulin ili Julin grad, zbog legende o djevojci Đuli koja se zbog nesretne ljubavi bacila u ponor. Imali smo pola sata slobodnog vremena pa krenuli prema Brelima. Kada sam došla kući, bila sam tužna jer je bilo gotovo. Iz ovoga naučila sam dosta toga, bilo mi je jako lijepo i nezaboravno i imat ću zauvijek lijepe uspomene.