Nakon uvodnog dijela u kojem su učenici imali priliku razgovarati o tome kako je to biti pisac i kakav je to posao, došli smo do  zaključka da kao pisac možeš biti bilo tko drugi, a to je zaista prava čarolija. Kako bi osjetili tu čaroliju, učenici su dobili prvi zadatak koji su morali odraditi u 30 minuta: pisati na temu Zaključani u zahodu.

Bilo je zanimljivih reakcija, od čuđenja do zabrinutosti preko dosade, promjene prostora za pisanje, ispijanja vode, lijevanja vode u čašu kap po kap uz promatranje iste kao da se očekuje neko čudo...sve do listova papira ispisanih zanimljivim i napetim rečenicama malih kreativaca.

Uslijedilo je čitanje napisanih tekstova uz popratno oduševljenje slušatelja ili pokoje pitanje i komentar. Iako su na početku radionice neki učenici izjavili da ih pisanje asocira na dosadu, nakon pisanja su svi bez iznimke izjavili kako im je bilo zanimljivo.

Uslijedio je i novi zadatak: Komentar samog zahoda na događaje u njemu. Mali pisci su sada s lakoćom  u 10 minuta napisali jenako dobre, ako ne i bolje radove.

Nakon tri školska sata pisanja, sretni i zadovoljni odrađenom radionicom, zahvalili smo se spisateljici Ani Đokić, kao i gđi Almi Pongrašić koja nam je ispred Ministarstva kulture upriličila upoznavanje svih lica jednog pisca, te im poželjeli još mnogo dobrih ideja za nove tekstove i zanimljivih radionica na kojima bismo i mi željeli sudjelovati. A tko zna, u dogledno vrijeme možda i od naših sedmaša netko krene čarobnim putem mašte i pisane riječi...