Na natječaj je zaprimljeno gotovo 200 radova, i to iz svih krajeva Republike Hrvatske. Primljeni učenički radovi svjedoče o ljubavi prema moru i prirodi, ali prikazuju i osviještenost djece o raznim ugrozama koje nam prijete.

Žiri u sastavu Hana Letica (slikarica i profesorica umjetnosti), Nebojša Lujanović (pisac, profesor teorije književnosti i maratonac) te Željka Škaričić (ekologinja i ravnateljica PAP/RAC-a) odabrao je pobjedničke radove.

Među hrpom pristiglih radova ove godine je u finale natječaja odabran i rad našeg učenika Grgura Vrcića iz 7. razreda. Nagrade će dodijeliti Splitsko-dalmatinski župan, ravnateljica PAP/RAC-a te voditelji natječaja, na posebnoj svečanosti povodom UN-ovog Svjetskog dana djeteta, 20. studenog 2020.

Čestitamo našem Grguru, a u nastavku pročitajte njegov rad!

PET DANA ZA ŽIVOT

Prvo poglavlje: Kako je sve počelo?

Pet dana. Nama sasvim normalnih, ali jeste li se

ikad pitali da oni nekome život znače, bilo to

čovjeku, biljci ili životinji? U našem lijepom

Jadranskom moru ima mnogo životinjskog svijeta.

Raznih riba, školjki, glavonošaca... Nažalost, mnogo

tih životinja ugiba od plastike i ostalog smeća,

parazita i nafte.

Bila jednom jedna periska i zvala se Ana. Ona je

poznavala mnogo tamošnjeg živućeg svijeta. Bila je

prodavačica morske trave. Živjela je negdje u blizini

Makarske. Razne ribe su kod nje kupovale travu.

Tijekom slobodnog vremena pričala bi sa društvom.

To su uglavnom bile ostale školjke. Jedan dan dok

je prodavala morsku travu ispred štanda joj je pala

kornjača. Bila je to glavata želva. Gušila se

komadom plastike. Periska Ana je brzo izvukla taj

komadić i njegovala kornjaču. Kada se probudila,

periska ju je upitala:

"Kako se zoveš?"

"Zlatko, hvala ti na pomoći. Ja sam putnik iz Istre.

Tražim mjesto za bolji život jer iz Italije stalno dolazi

smeće."-odgovori on

"Možeš ostati ovdije, a usput ćeš dobiti i radno

mjesto kod mene. Pomoći ćeš mi brati morsku

travu."

Zlatko je pristao i ostao kod Ane. Nakon dva dana

Zlatko se probudio ranije i vidio ronioca kako traži

periske. Nije znao što će. Brzo je digao paniku.

Roniocu su neke ribe počele smetati, ali to ga nije

dovoljno omelo. I baš u pravom trenutku pojavi se

morski pas. Ronioc ga je vidio i odmah pobjegao.

Svi su slavili hrabrog morskoga psa. Periska Ana ga

je pozvala na večeru kod nje. On je naravno pristao.

(na večeri)

"Dobra večer, ja sam Ante i dolazim iz Brazila.

Ondje mnogo love morske pse pa sam morao

pobjeći u sigurnije krajeve."-kaže morski pas

"Ostani ovdje. Možeš se prijaviti za mjesnog šerifa i

čuvati ovo mjesto, a kod mene možeš dobiti

smještaj. Upoznaj i Zlatka, on ima sličnu priču kao

ti."-kaže ona

"Bit će mi čast!"

I tako je Ante dobio posao mjesnog šerifa. Jako je

dobro pazio da sve bude u potpunome redu. Jedne

je noći Zlatko čuo neobične zvukove i osjetio

neobične mirise, ali nije ništa vidio. Sa sumnjama se

vratio u krevet.

Drugo poglavlje: Bitka za život

Kada se Zlatko probudio bilo je već jedanaest sati.

Uplašio se da kasni na posao, no na radnom mjestu

nije bilo periske Ane. Otišao je do njene sobe i vidio

da je u nesvjesti! Brzo je pozvao Antu i doktora.

Nakon 2 sata pregleda i operacije doktor je rekao

Zlatku i Anti da je Anu napao opasan parazit i da je

učinio sve da joj još malo produži život.

"Treba je odvesti do stare hobotnice u Zadru, jedino

on zna kako je izliječiti. Ja sam učinio sve kako bi

vam dao što više vremena. Dao sam joj određene

trave i lijekove tako da ste dobili nešto manje od pet

dana života."-rekao je doktor

"Pet dana! Toliko je potrebno za doći do Šibenika, a

ne do Zadra!"-kaže Zlatko u panici

"Žao mi je, to je sve što sam mogao... Jedino stara

hobotnica zna kako izlječiti parazit u periske."-kaže

ražalošćeni doktor

Ante je malo ohrabrio Zlatka i rekao da on ide s

njima. Čim su prije mogli krenuli su. Ante je perisku

privezao za Zlatkova leđa tako da ih on može štititi.

Dan 1.

Ekipa je napustila mjesto. Sa sobom su ponijeli

nešto hrane tako da ne moraju stalno gubiti vrijeme

na lov. U početku su plivali malo brže. Trebali su

dobro isplanirati rutu jer ako odu pre plitko mogu

naići na ribarske brodove i smeće. Ante je odlučio

da plivaju malo dublje da mogu uhvatiti morsku

struju. Iz Makarske su se uputili iza Brača, a ostatak

rute je bio od Brača do Primoštena , pa od tu do

Kornata i lagano se provući do Zadra preko noći.

Kako bi brže došli do struje Zlatko se uhvatio Anti za

leđa, a Ante krenuo jako plivati. Prema Antinim

izračunima takvom bi brzinom stigli do svakog

odredišta za otprilike malo više od dvadeset sati.

Navečer su došli do Zlatnog rata i odlučili su

nastaviti do Šolte, tamo se odmoriti i uskočiti u

struju. Do Šolte su stigli u rano jutro, pojeli malo

hrane i odspavali nekoliko sati.

Dan 2.

Kada se Zlatko probudio nije bilo njihove hrane.

Ubrzo je primjetio da su galebovi uzeli hranu. Brzo

je probudio Antu. On je razmišljao par minuta i

dobio ideju. Uhvatio je malu ribicu i stavio je da

pluta na vrhu mora. To je privuklo nahranjene i

debeljuškaste galebove da i to uzmu. Čim se njih

četvero približilo Ante je odmah skočio i uhvatio ih

sve. Tako su Zlatko i Ante lijepo doručkovali. Taman

tijekom doručka se probudila i periska Ana iz svoje

duge nesvjesti. I ona je dobila malo hrane. Dok je

jela oni su joj ispričali o čemu se radi.

"Hvala vam što ste odlučili mi pomoći."-kaže periska

Ana

"Ti se meni spasila život, pa ću i ja tebi."-kaže

kornjača Zlatko

"Ja sam šerif, to mi je posao, a i dala si mi

smještaj."-kaže morski pas Ante

I tako su se lagano uputili u morsku struju. Lagano

su plovili. Iznenađujuće je što je struja bila slabija

nego inače. Zato je Ante morao nositi Zlatka i Anu

na leđima i plivati brže. U predvečerje su stigli do

Primoštena i tamo večerali. Ante je ulovio još hrane

za ujutro. Nakon toga su odspavali.

Dan 3.

Zlatko se probudio malo ranije i vidio da struja

danas vuče jače. Bilo je to zbog vjetra. Probudio je

Anu i Antu. Brzo su doručkovali i odmah se uputili u

struju. Išli su brzinski do Kornata. Oni su bili jako

daleko, ali uz ovu struju su mogli doći do mraka.

Usput su našli malo tuna za večeru i doručak ,jer su

bile jako velike. Navečer su stali, večerali i naspavali

se.

Dan 4.

Ujutro kad su se svi probudili doručkovali su i malo

odmorili. Odjednom je prema njima išlo jato riba

iglica. Zlatko i Ana su se zavukli u oklop, a Ante ih

dodano štitio svojim tjelom. Nakon što je jato

otplivalo, Ante je bio pun rana. To ga je jako boljelo i

čak je na nekim mjestima počeo krvariti. Periska

Ana je rekla da zna koje morske trave treba pa ju je

Zlatko odveo na morsko dno po njih. Nakon branja

Ana je zavila Antu s posebnim travama da mu bude

bolje. Ante je nakon nekog vremena bio bolje i

spreman za put. Sada im je cilj bio s Kornata doći

do mosta Ždrelac i preko noći ga prijeći. Tada bi

imali otvoren put prema Zadru. Uskočili su u struju i

do noći došli do tamo. Lagano su se provukli kroz

most i kanal i na kraju kanala se smjestili, pojeli i

odspavali.

Dan 5.

Danas su se svi od uzbuđenja probudili ranije.

Odmah su krenuli punom parom prema Zadru.

Napokon su stigli. Nedavno je prošlo podne i trebali

su što prije naći staru hobotnicu. Došli su ispod

morskih orgulja. Ondje je odmarao. Došli su do

njega i rekli mu svoj problem. On je rekao da ih

treba ostaviti same. Ante i Zdravko su u

neizvjesnosti čekali da periska Ana ozdravi. Nakon

dva sata orgulje su prosvirale. Hobotnica je pozvala

njih dvojicu da dođu. Ana je bila zdrava. Hobotnica

im je pokazala parazita. Rekao je da nažalost zbog

njih dosta periski ugine jer ih nema tko dovesti.

Periska Ana je na to odgovorila:

"Ni ne znate koliko sam vam zahvalna!"

"Zahvali se prvo svojim prijateljima što su te doveli

iz Makarske do ovdje."-kaže on

Ana je tada zagrlila i Antu i Zlatka dok se hobotnica

zadovoljno smješila.

Nakon par dana svi su se vratili kući, a mjesto ih je

dočekalo sa velikim oduševljenjem. Nastupilo je

veliko slavlje. Nakon toga sve je opet bilo normalno.

Svatko se vratio svom poslu, i to je ostala avantura

koju oni nikada neće zaboraviti.

Grgur Vrcić, 13 god., OŠ dr. Franje Tuđmana Brela

Mentorica: Gorana Babić, prof.