Posjet Hrvatskom školskom muzeju

„Prošli petak sa svojim razredom posjetila sam Hrvatski školski muzej. U njemu se može saznati kako je u prošlosti izgledala škola i kako je nekoć bilo biti učenik. Posjet tom muzeju odveo me je u prošlost i ispričao mi ovu priču.

            Nekoć davno, prije više od sto godina, ban Ivan Mažuranić donio je zakon da sva djeca moraju ići u pučku školu. Od tada su svi sjedali u klupe koje se nisu mogle pomicati, a na njima su bile rupe u koje su se stavljale bočice s tintom. Prije su djeca morala pisati krasopisom jer nije bilo pisaćih mašina niti kompjutera. Pisalo se tintom, a za vježbanje su se koristile pločice s kredom. Djeca su učila hrvatski, matematiku, prirodoslovlje ili prirodopis, učila su šivati, bavila su se ručnim radom. Pohađali su vjeronauk koji je u to vrijeme bio obavezan. Djeci koja se nisu ponašala lijepo učiteljica bi dala jednu od ovih kazni: sjedenje u magarećoj klupi, klečanje na kukuruzu, lupanje šibom po rukama i školski zatvor u kojem su djeca ostajala zaključana i do pet sati. Učionice su bile lijepe i uredne, s cvijećem i mnogim dječjim radovima koji su izloženi u vitrinama muzeja. Svaka je morala imati znak križa i sliku cara. Djevojčice i dječaci bili su odvojeni, a ako je škola bila mala, dječaci su sjedili u jednom redu, a djevojčice u drugom redu. Djevojčice nikada nisu smjele dobivati tjelesne kazne. Djeca su se služila i raznim pomagalima. Uz udžbenike su koristili računar s kuglicama i perlicama, i računar u obliku lepeze. Tada je postojala i sramotna knjiga u koju su se upisivale kazne učenika. Djeca koja su bila siromašna, učila su zanat vrlo rano – poput Hlapića, da bi postali šegrti. Zbog toga smo u muzeju izrađivali čizmu kao i šegrt Hlapić.

            U školskom muzeju posebno mi je bilo zabavno vidjeti radnu sobu Mate Lovraka u kojoj je pisao romane za djecu. Jako sam se lijepo provela i mnogo toga saznala. Činilo mi se kao da sam otputovala u prošlost, a zamislila sam i svoje djedove i bake u školskim klupama.“

                                                                                   Ivana Zovko, 3.C

Posjet Hrvatskom školskom muzeju

"Posjetili smo Hrvatski školski muzej gdje smo puno toga naučili i ujedno se zabavili.

Naučili smo kako je škola funkcionirala u prošlosti i usporedili smo ju sa školom danas. Zaključio sam da knjiga "Čudnovate zgode šegrta Hlapića" ima veze sa svime što sam vidio i doživio u muzeju. U prošlosti su bili stroži kriteriji ponašanja nego danas. Djecu su tukli za kaznu, kad ne bi nešto dobro napravili, kao što je majstor Mrkonja tukao Hlapića. Žao mi je što danas u školi ne učimo šivati (kao što smo šivali na radionici u muzeju). Također, više mi se sviđaju klupe iz tog vremena nego današnje. Sumnjam da bih želio ići u školu kao što je nekad bila zbog toga što znam biti nestašan i ne volim kazne. Na ulasku u muzej uočio sam bistu Davorina Trstenjaka, po kojem je naša osnovna škola dobila ime. Davorin Trstenjak bio je velik čovjek, učitelj, pedagog i ravnatelj. U muzeju smo upoznali čak i dio stana (sobu) pisca Mate Lovraka koji je živio u toj zgradi.

Želio bih ponovno posjetiti ovaj muzej. Na mene je ostavio odličan dojam!"

                                                                                Gabrijel Hofer, 3.C

Pstale fotografije pogledajte u foto-galeriji.