preskoči na sadržaj

Osnovna škola Eugena Kumičića

Login
Raspored zvonjenja


RAZREDNA NASTAVA

PREDMETNA NASTAVA

Raspored sati
5A 5B 5C 5D
6A 6B 6C  
7A 7B 7C  
8A 8B 8C  

 

Kalendar 2024./2025. šk. god.

 

projekt e-Škole

 

E-Dnevnik

 
UPUTE

E-Skola

Kalendar
« Listopad 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
30 1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
Prikazani događaji

Anketa
Smatram da daroviti učenici u našoj školi imaju dovoljno prilika za napredak i osobni izraz.





Brojač posjeta
Ispis statistike od 12. 5. 2010.

Ukupno: 1068438
Ovaj mjesec: 4340
Ovaj tjedan: 1074
Danas: 480
Arhiva dokumenata
Vijesti
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Oproštaj s umirovljenicima
Autor: Darko Vencl, 25. 8. 2012.

Kolektiv OŠ Eugena Kumičića jučer je svečano  ispratio četvero kolega u zasluženu mirovinu. Sa školskim klupama, prstima bijelim od krede, dječjim žamorom i radnim kolegama oprostili su se Ljubica Klement, Petar Kolarić, s. Dionizija Marija Petric i Slavica Marković. Prigodnim riječima i poklonima darivala ih je ravnateljica Božica Majhen u ime Škole, te Sanja Bujanović kao predstavnik Sindikata hrvatskih učitelja.


Ljubica Klement je učiteljica razredne nastave koja je gotovo čitav radni vijek provela u ovoj školi. U svoje 42 godine radnoga staža u učenička je srca utkala ljubav prema radu, odgovornost prema sebi i drugima, dijelila je s njima  zanos i ljubav. Svi pamte svoj prvi dan u školi, a odista je čast bila onima koje je dočekala učiteljica Ljubica nastojeći im od prvog dana pokazati i na svom primjeru da se trud uvijek isplati, da je nezamjenjiv smiješak prijatelja, da se sve dade napraviti i popraviti. Biti učitelj je poziv i teško je biti dobar ukoliko ne postoji dobra volja i veliko srce kakvo nosi naša Ljubica.

Učitelj fizike Petar Kolarić je u našoj školi od 1983. god. kad se još zvala OŠ Lazo Tihomirović Baja i doživio je je s njom mnoge promjene- počevši od promjene imena pa do promjene programa, pristupa, kolega. Ono što je uvijek bivalo isto i nepromjenjivo je njegova ljubav prema poslu, djeci, pa i samoj školi jer se veličina ovakvih institucija ogleda u veličini svakog njezinog djelatnika, a tu je Pero u sve svoje 42 godine staža uvijek bio među najvećima. Strpljiv, ali ne popustljiv, blag, ali ne preblag i uvijek pravedan, učinio je da i ova škola nosi te epitete i na tome mu hvala.

Naša časna Dionizija je godinama bila voditelj kućanstava, bila je u Samostanu sestara srca Isusova, put ju je odnio i u Karlovac gdje je radila u istoimenoj osnovnoj školi i zahvalni smo što je konačno došla k nama da bi donijela posebnu blagost koja zrači ovom školom još od 2006. god. Svakoga je uvijek dočekala s osmijehom, bilo da se radilo o djetetu ili odrasloj osobi, nenametljivo je slala poruku ljubavi koja se čvrsto ukorijenjuje u srca- što je više ljubavi davala, sve joj je više ostajalo da podijeli. Izuzetna nam je čast što smo je imali ovih godina i što smo imali milost da uz nju, iako odrasli, i dalje rastemo.

 Hrvatski jezik je predmet koji  uvelike omogućava djeci da se izraze, da nauče misliti i da znaju kako izreći ono što misle i osjećaju. Međutim, i tu je jako bitno tko taj predmet predaje. Oni koje je vodila učiteljica Slavica Marković su odista imali sreću. Tijekom 41 godine boravka u razredu učiteljica Slavica je obogatila mnoge dječje svjetove nudeći svoj smijeh kroz učenje, učinivši  mnogima hrvatski jezik najdražim predmetom baš zbog svoje volje, entuzijazma i radosti koje je uvijek donosila i u zbornicu- nema dana koji ona nekome nije popravila.

Treba napomenuti da je Župa blaženoga Ivana Merza dobila novoga župnika- naš je župnik Ivica Razumović premješten u Čačince, te stoga neće svakodnevno kročiti našim hodnicima, a nasljeđuje ga novi, Nikola Jušić, donedavno ravnatelj požeškog Caritasa, a odsada naš dušebrižnik.

Iako je umirovljenje nešto što se s nestrpljenjem iščekuje, kad konačno dođe do njega, čini se prebrzo i prenaglo. Jučerašnji dan ispunjen suzama zbog odlaska dragih kolega bio je obojen sjećanjima na školske dane. Nisu rijetki oni kojima su baš ovi dragi kolege učinili život bogatijim, utisnuli u njega poseban pečat koji ćemo svi mi nositi iako oni više neće osluškivati školsko zvono. No, vrijeme je za hobije- sad mogu učiniti ono što su oduvijek željeli, ali nije bilo vremena.  Nek im je sa srećom.

Više fotografija pogledajte u fotogaleriji.



Izvor: Marijana Toplak, nast. hrvatskog jezika i Jelena Janjić, pedagoginja


[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju