preskoči na sadržaj

Osnovna škola Eugena Kumičića

Login
Raspored zvonjenja


RAZREDNA NASTAVA

PREDMETNA NASTAVA

Raspored sati
5A 5B 5C 5D
6A 6B 6C  
7A 7B 7C  
8A 8B 8C  

 

Kalendar 2024./2025. šk. god.

 

projekt e-Škole

 

E-Dnevnik

 
UPUTE

E-Skola

Kalendar
« Listopad 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
30 1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
Prikazani događaji

Anketa
Smatram da daroviti učenici u našoj školi imaju dovoljno prilika za napredak i osobni izraz.





Brojač posjeta
Ispis statistike od 12. 5. 2010.

Ukupno: 1068438
Ovaj mjesec: 4340
Ovaj tjedan: 1074
Danas: 480
Arhiva dokumenata
Vijesti
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
"Nova faca" u našoj školi - Lena Felbar, asistent u nastavi
Autor: Darko Vencl, 4. 10. 2012.

Udruga osoba s invaliditetom Slatina prijavila se ove godine Ministarstvu socijalne politike i mladih za financiranje projekta Asistent u nastavi i, kako je to projekt koji treba unaprijediti kvalitetu života jednog učenika OŠ Eugena Kumičića, Matea Mihalića, pa je samim time i neprocjenjiv za njega, Udruga je i dobila tu potporu u iznosu nešto većem od pola milijuna kuna. Oni su nositelji projekta, a Škola tehnički partner zahvaljujući svojoj arhitektonskoj pristupačnosti za osobe s invaliditetom i pristupačnosti ravnateljice Škole gđe. Božice Majhen za nove, dobre i humane ideje. Projekt se počeo provoditi od početka ove školske godine. Tim smo povodom razgovarali s predsjednicom Udruge gđom. Anđelkom Zelenko.


  1. Osim što ste predsjednica Udruge, čime se još bavite (ili biste voljeli)?

Još kao studentica uključila sam se u pokret osoba s invaliditetom kroz republički Savez distrofičara Hrvatske. Tada smo još bili u Jugoslaviji. Kao aktivna članica Saveza inicirala sam osnivanje Društva distrofičara u Slatini, koje je kasnije promijenilo naziv  Udruga osoba s invaliditetom Slatina. Angažman u pokretu ne daje mi prostora za neke druge aktivnosti jer,  osim što sam predsjednica udruge, članica sam upravljačkih tijela dvaju nacionalnih saveza, predsjednica Povjerenstva za osobe s invaliditetom VPŽ  i Povjerenstva za OSI Grada Slatine, povremeno članica raznih radnih grupa u kojima se kreiraju politike za osobe s invaliditetom. Članica sam SOS telefona  SOIH-ove ženske mreže za borbu protiv nasilja nad ženama s invaliditetom.  Što bih voljelja?!  My  dream?! Moj san koji već dugo sanjam je  CENTAR NEOVISNOG ŽIVLJENJA za OSI u VPŽ.

  1. Kada je osnovana Udruga?

Udruga osoba s invaliditetom Slatina osnovana je davne 1987. godine.  Ova godina je jubilarna – 25 godina postojanja i djelovanja.

  1. Koji su ciljevi vaše Udruge?

Ciljevi UOSI Slatina – ili, kako se to danas lijepo kaže, VIZIJA Udruge  – je  stvoriti izjednačene mogućnosti  i omogućiti neovisno življenje  osoba s invaliditetom  u lokalnoj zajednici, a misija omogućiti uvjete za dostojanstven i kvalitetan život te socijalnu uključenost, pružanjem socijalnih usluga i promicanjem prava. Vrijednosti i principi djelovanja Udruge su: humanost, tolerancija, prihvaćanje različitosti, skrb o osobama s invaliditetom, poštivanje ljudskih prava, nenasilje, rad za opće dobro, samostalnost i samosvijest osoba, osviještenost zajednice, informirani izbor ...

  1. Koje aktivnosti podrazumijevaju  projekti „Mala pomoćnica“ i „Pomoć u kući“?

Pružanje socijalnih usluga u domu korisnika (osoba s invaliditetom), a to podrazumijeva pružanje usluga pomoći pri osobnoj higijeni, higijeni prostora, nabavi namirnica i lijekova, skrb o zdravlju (posjeti liječniku, specijalisti, zubaru ...), kao i pratnja u raznim socijalnim situacijama, npr. frizeru, krojaču, posjet prijatelju .... 

To  su projekti integracije i socijalne uključenosti – prevencija institucionalizaciji - kako OSI ne bi morale protiv svoje volje živjeti u ustanovi, već da žive po vlastitom izboru, da mogu birati  život u obitelji, s obitelji, same ili u instituciji.

Tu spadaju i projekti OSOBNI ASISTENT (projekti 21. stoljeća, projekt nad projektima) i ASISTENT U NASTAVI. Asistent u nastavi je nova socijalna usluga koja se prvi puta provodi u VPŽ, a namijenjen je djeci s teškoćama u razvoju s ciljem izjednačavanja mogućnosti u ostvarivanju temeljnog ljudskog prava - pravo na obrazovanje u prilagođenom obrazovnom okruženju.

  1. Koje vam je najveće postignuće u radu?

Ne znam što bih izdvojila, jedno postignuće generiralo je drugo. Osvrtom u prošlost to je zasigurno nabava prilagođenog vozila – projekt KOMBI KOJI ŽIVOT ZNAČI koji je omogućio članovima udruge koji se kreću pomoću kolica izlazak iz izolacije –   postali su „vidljivi građani“.    Mogla bih to reći ovako: Udruga je prerasla okvire standardne udruge i prerasla u centar za podršku pružanjem usluga osobama s invaliditetom; postala je važan socijalni partner u zajednici.

  1. Očekujete li dugoročno pozitivne rezultate ovoga projekta?

Pretpostavljam da mislite na projekt Asistent u nastavi gdje je Udruga nositelj, a provodi se u vašoj školi. Apsolutno očekujem! Samo obrazovanjem OSI će imate izjednačene mogućnosti za socijalnu integraciju i neovisno življenje.

  1. Vaša Udruga broji 201 člana od kojih je 25 građana. Što je s ostalima?

Prema izvješću Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u VPŽ živi  10019 osoba s invaliditetom ili 11,8% stanovništva.

Članstvo u udruzi temelji se na dragovoljnosti. Osobe s invaliditetom ili roditelji koji imaju dijete s teškoćama u razvoju tek kada se suoče s problemom koji ne znaju ili ne mogu sami riješiti traže tko im može pomoći i javljaju se u udrugu, učlanjuju i uključuju u rad. Problem je neinformiranost. Građani u udruzi su osobe koje volontiraju u udruzi ili su vanjski stručni suradnici.

  1. Jeli korektno reći da ste vi nepokretna osoba?

Mislim da me izraz „nepokretna osoba“ ne definira ispravno. Ja sam osoba s invaliditetom koja se kreće pomoću elektromotornih kolica. Moja  je nepokretnost otklonjena odgovarajućim ortopedskim pomagalom. Dakle, ja ne mogu hodati, ali sam pokretna osoba u punom smislu riječi!

  1. Kako vam je bilo u školi?

U mom djetinjstvu nije bilo televizora, knjiga je bila moj prozor u svijet. Bila sam znatiželjno dijete gladno znanja. Tada to nisam znala, ali sada znam -  jedino sam  u stjecanju znanja imala izjednačene mogućnosti s ostalima. Za znanje nije bila presudna snaga tijela, već snaga duha i uma. Roditelji su me odgajali da budem odgovorna, dosljedna, tolerantna, marljiva, da cijenim svakog čovjeka, da budem humana ... S puno topline i ljubavi sjećam se osnovne, srednje škole, fakulteta, kolega i kolegica, mojih učitelja od prvog razreda osnovne do sveučilišnih profesora.

Problem je bio arhitektonska  nepristupačnost škola i fakulteta – stepenice, učionice na katu, a nije bilo dizala. Na  rukama dragih kolega i kolegica ulazila sam i izlazila iz razreda.

  1.  Što se promijenilo?

03. svibnja 2008. Konvencija o pravima OSI je stupila na snagu. To  je obvezujući dokument koji je RH potpisala, a Sabor ratificirao. Tim dokumentom su OSI dobile snažan alat u ostvarivanju svojih temeljnih ljudskih prava. Svi zakoni i politike koje se donose, moraju biti usklađeni s Konvencijom.

  1. Kakvim se vrstama invaliditeta susreće vaša Udruga?

Prvo  bih vas upoznala s definicijom tko su osobe s invaliditetom prema Konvenciji UN; osobe s invaliditetom su  one osobe koji imaju dugotrajna tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna oštećenja, koja u međudjelovanju s različitim preprekama mogu sprječavati njihovo puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima. (čl.1. KUNOSI)

Invaliditet može biti posljedica bolesti, ali svaka bolesna osoba nije osoba s invaliditetom, drugim riječima invaliditet ≠ (nije jednako) bolest; invaliditet je stanje.

Članovi Udruge su osobe s tjelesnim invaliditetom, ali ima nekolicina i s intelektualnim teškoćama i senzornim oštećenjem (osobe s oštećenjem sluha i govora). Okupljamo osobe oboljele od mišićne distrofije, cerebralne i dječje paralize, skleroze multiplex, para- i tetraplegičare, osobe s amputacijama ekstremiteta i ostale osobe s ostalim tjelesnim invaliditetom.

  1. Mislite li da su osobe s invaliditetom integrirane u društvu? (Imate li problema, recimo, pri odlasku frizeru?)

Donekle, ali ne u potpunosti. Predrasude su još uvijek prisutne. Ne poštuje se moto „nothing about us without us“ – ništa o nama bez nas! Nemam problema s odlaskom u frizerski salon. Prilagođen je potrebama OSI, baš kao i mnoge institucije i ustanove te trgovački lanci. Moram istaknuti da je Slatina učinila jako mnogo na osiguranju pristupačnosti građevinama osoba smanjene pokretljivosti.



Izvor: Marlena Josić i Maja Dmitrović, 7.a


[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju