Osnovna škola Eugena Kumičića

27. studenog 2012. godine u Virovitici je održana strip-radionica koju su vodili Davor Schunk i Silvija Šesto. Davor je crtač, dizajner, fotograf, filmaš, animator, pjesnik, a Silvija spisateljica romana... Na tu je radionicu nastavnica likovne kulture Sanja Bujanić poslala učenicu Elizabetu Taradej koja nam je iznijela svoje dojmove.

1.Gdje si Elizabeta točno bila?

-Bila sam na radionici pod nazivom :“Čaro’grad“ koja se održavala u Virovitici u Osnovnoj školi Vladimira Nazora. Prijevoz je bio organiziran za sva tri dana koja sam bila tamo.

2.Što ste sve radili?

-Radili smo razne skice stripa, sve smo crtali prostoručno s olovkom bez geometrijskog pribora jer nam je voditelj rekao da moramo vježbati ruku i znati crtati ravne linije. Crtali smo i prave stripove, a jedan smo i retuširali.

3.Koliko je učenika sudjelovalo na natjecanju?

-Na natjecanju je sudjelovao po jedan učenik iz svih osnovnih škola u našoj županiji, ali odabrani učenik je morao biti iz sedmog ili osmog razreda. Kada je nastavnica likovne kulture Sanja Bujanić izabrala mene, bila sam presretna.

4.Koliko je dana trajalo ?

-Trajalo je tri dana s početkom u srijedu, 27.studenog. Radionica se zvala „Čaro’grad“ . Atmosfera je bila odlična, kao i voditelj Davor Schunk i gošća Silvija Šesto. Voditelj je bio vrlo uporan i sve nam je objašnjavao detaljno pričom i crtežom. Naučila sam mnoge stvari koje će mi pomoći pri daljnjem slikanju, a osobito crtanju stripova. Ta tri dana nikada neću zaboraviti jer sam upoznala nove prijatelje, stekla novo znanje i konačno upoznala poznatog hrvatskog dizajnera i umjetnika Davora Schunka i poznatu književnicu Silviju Šesto.

5.Što ste radili 1.,2., a što 3. dan?

 -Prvi dan smo učili što je to strip, od čega se sastoji i kako se pravi, kakvi sve oblačići postoje i što koji od tih znači. Drugi dan smo učili kako rasporediti oblačiće u odnosu na govornike, na koji sve način možemo raspoređivati kadrove na tabli te odnose na tijelima kako bismo znali crtati ljude ne samo u kadrovima u stripu, nego i općenito. Nakon toga napravili smo i male stripove na način da nam je poznata spisateljica Silvija Šesto pročitala jedan odlomak iz knjige “Bum Tomica“, a mi smo na tu temu radili strip. Treći dan smo ponovili što smo to naučili te smo izabrali svoju temu i počeli raditi skicu. Nakon skice krenuo je originalni  strip, radili smo ga na papiru A3 formata. Kada smo sve nacrtali olovkom, uzeli smo crni marker i retuširali to tako da smo sve podebljali tankim crnim markerom da bi naš strip bio što ljepši i uredniji, a gumicom smo prebrisali cijeli papir kako se ne bi slučajno vidjeli  tragovi olovke. Nakon izrade stripa voditelji su nas ugodno iznenadili raznim poklonima i rekli nam da će naši radovi biti objavljeni u Zagrebu na izložbi.

6.Što ste sve naučili?

-U ta tri dana naučili smo dosta toga o stripu. Moram priznati da sam vrlo zadivljena voditeljevim predavanjem jer se jako trudio sve nam pojasniti u vrlo malom roku. Naravno da se njegovo predavanje isplatilo, a sada ću vam pojasniti i što sam naučila. Ti mali „pravokutnici“ u kojima se nalaze oblačići i crtež zovu se kadar. Kadar ili skup kadrova koji se nalaze u jednom redu nazivaju se kaiš. Sav prostor oko kadrova naziva sa tabla. Kada crtamo čovjeka njegova glava je u omjeru 1:7, a ponekad i 1:8 naspram tijela. Moramo posebno paziti i na strukturu tijela. Kada u stripu radimo monolog, tada posebno moramo obratiti pozornost na oblačiće te pokret tijela. Vrlo je važno da, kada imamo više od jednog oblačića, da ih crtamo s lijeva na desno  jer tako i čitamo.  Postoje tri vrste oblačića, a to su: elipsasti, pravokutni i obični oblačić. Prije početka crtanja uvijek si trebamo ispisati motive, zatim skicu  pa tek onda radimo pravi crtež.

7. Što bi rekla učenicima o sudjelovanju na radionici?

- Iskreno, nisam imala tremu iako nisam nikoga poznavala. Prvi dan nismo baš međusobno komunicirali, ubrzo nakon prvog susreta smo se upoznali. Kao što sam već i rekla, radionica je bila vrlo zabavna i poučna. Stekla sam nova slikarska iskustva i dobila  veće samopouzdanje u sebe. Još bih dodala malu poruku svim učenicima, a to je : Svi ste vi talentirani za nešto,od toga ne odustajte jer je svaki talent poseban.