Osnovna škola Eugena Kumičića

U sklopu preventivnog projekta Budimo prijatelji, financiran od strane Minstarstva znanosti i obrazovanja, pedagoginja Nataša Valinčić održala je interaktivne radionice o prevenciji nasilja i ovisnosti s učenicima 7.razreda te je na kraju radionice izvedena osmišljena kratka dramska predstava pod vodstvom učiteljice engleskog jezika Kristine Premec.

Uvodni dio: oluja ideja na temu sukob i emocije vezane za sukob – voditeljica zamoli djecu da kažu sve na što ih riječ „sukob“ asocira. Sve asocijacije zapišu na ploču. Razgovor o tome kojih ima više, pozitivnih ili negativnih i zašto je tome tako. Djeca daju primjere sukoba koji je završio na loš način i kada je završio s pozitivnim ishodom.  (Zašto dolazi do sukoba - Neslaganje između dviju ili više osoba, - Različito shvaćanje vrijednosti, drukčijih interesa, osobnosti, obrazovanja, kulturnih vrijednosti, borbe oko stjecanja materijalnih dobara - Sukobi su jednostavno normalan dio života u društvu, - Sukob sam po sebi ne mora nužno biti isključivo negativna pojava, ali njegove posljedice mogu biti i pozitivne i negativne - Sukob tjera ljude na razmišljanje o novim idejama, potiče i kreativnost, što utječe na bolje rezultate i dinamičnost. Razvija se interakcija i dijalog, a neprijateljstvo smanjuje. Emocije koje su vezane uz sukob - Glavna emocija povezana sa sukobom je ljutnja, i to ljutnja praćena tjeskobom, frustracijom ili osjećajem krivnje). 
Glavni dio: Stilovi ponašanja u sukobu
Uputa: “Sjetite se rečenice koju vam je netko više puta rekao, a u vama stvara neugodnu reakciju. Može biti rečenica prosudbe, napada, optužbe. Npr. Opet nisi spremila sobu.” Stanite u 2 koncentrična kruga, osoba u unutarnjem dijelu kruga kaže svoju rečenicu osobi nasuprot sebe, par reagira kako god želi, zatim ona s vanjskog dijela kaže rečenicu osobi nasuprot sebe, a osoba nasuprot reagira kako god želi. Nakon toga unutarnji krug neka se pomakne za jedno mjesto u lijevo pa ponovite proces.” Vježba se ponovi 4-5 puta nakon čega se u grupi razgovara o reakcijama slušača na rečenicu. Izlistamo reakcije na ploču ili papir. Zamolimo sudionike da razmisle kako se najčešće ponašaju u sukobu. Natpise s nazivima životinja -kornjača, medo, morski pas, lisica, žirafa - nalijepimo na različite strane učionice. Zatim zamolimo svakog da stane ispred natpisa one životinje za koju misli da odražava njegovo/njeno ponašanje u sukobu. Neka nekoliko sudionika svake skupine objasni zašto tako misli. Na osnovu toga porazgovarati o sukobima i mogućim ponašanjima u njima. Na kraju vježbe se prikaže graf o stilovima ponašanja u sukobu (u prilogu) i pojasni odnos postizanja cilja i održavanja dobrih odnosa. Pitanja za razgovor: 1. Razmisli kako se ti najčešće ponašaš u sukobu. Jesi li češće lisica, medo, morski pas, kornjača ili žirafa? Imaš li svoj stil koji prevladava ili koristiš sve načine? 2. S kojim osobama izlaziš iz sukoba nezadovoljan/na? Koji si stil upotrijebio/la u tim situacijama? 3. Želiš li to promijeniti / pokušati neki drugi način? Kako ćeš se pokušati ponašati sljedeći puta kada dođeš u sukob s tom osobom / tim osobama? Napomena: Pojasniti moguća ponašanja u sukobu: Sukob sam po sebi izaziva napetost i ponekad bol, te na taj način prisiljava na akciju. Zato uvijek reagiramo i to na jedan od sljedećih načina:
1. možemo sukob potisnuti, zanijekati njegovo postojanje i izbjeći područje u kojemu se nalazi;
2. možemo izvršiti pritisak na drugu stranu (putem zahtjeva, iznude, optužbi, ...) kako bismo ih natjerali da popuste ili riješe problem;
3. možemo popustiti pritisku drugih ili se pretvarati da pritisak ne postoji i zaista (ili samo naizgled) popustiti drugome;
4. možemo pokušati naći kompromis, što je relativno brzo ostvarivo
5. ili možemo početi zaista rješavati sukob. Rješavanje obično zahtijeva više vremena i truda, ali može voditi do boljih rješenja.
Zaključni dio: Vježbe rješavanja sukoba i kratka predstava
Vježbanje rješavanja sukoba na način da se može ispuniti vlastita potreba, ali i sačuvati odnos (win-win rješenja) može se voditi uz predloženi obrazac razgovora. Sudionici sjede u paru i pokušaju naći zadovoljavajuće rješenje u danoj situaciji. Osoba koja ima predmet prva započne govoreći “Želim”, druga također i onda kreće dijalog. Ukoliko im ne uspije prvi pokušaj, predlažu rješenja dok god ne nađu ono koje im odgovara. Na plakatni papir ili ploču napisati obrazac za početno stajalište:
ŽELIM ... (izaberi predmet ili aktivnost),
OSJEĆAM SE ...( reci kako se osjećaš sad kad to nemaš)
ZATO ŠTO ...(zatim reci zašto ti treba)
PREDLAŽEM ...(daj prijedlog dogovora)
SLAŽEM SE ILI NE SLAŽEM SE(složi se onim rješenjem za koje misliš da je fer za oboje)
Predmeti oko kojih se može pregovarati su knjiga, torba, lopta, naranča , flomaster, cd – nešto što oboje žele, a pripada razredu, spustiti, dići roletne, raditi nešto bez ometanja npr. TVa i slično. Voditelji kroz igru uloga daju prvi primjer dijaloga i pronalaska rješenja nađite rješenje koje je fer za oboje. Nakon što je svaki par pokušao riješiti dvije situacije sukoba, nekoliko parova izloži svoje primjere rješenja grupi. Razgovor o diskusiji i rješenjima vodi se kako bi se vidjelo koliko je svatko ustrajao da nađe odgovarajuće rješenje, koliko su bila kreativna i zašto je važno pokušati tragati za fer rješenjima.
Na kraju učenici gledaju kratku predstavu te forum kazalište – nakon odigrane scene publika govori tko je zločesti tlačitelj, tko je žrtva, predstava se može zaustaviti i dobiti sasvim drugi smjer, ali se ipak poštuju pravila te ispunjavaju evaluacijski listić te upitnik o utvrđivanju kritičnih situacija.
Je li Vam organizirana radionica bila dobro osmišljena? DA / NE
Je li Vam radionica bila korisna? DA / NE
Jeste li zadovoljni načinom na koji je voditelj/ica vodio/la radionicu? DA / NE
Što Vam se na radionici najviše svidjelo?
Što Vam se na radionici nije svidjelo?
Koju bi ste temu voljeli obraditi na sljedećoj radionici?
Imate li prijedloge kako bi mogli poboljšati ovu radionicu?

Voditeljica aktivnosti

Nataša Valinčić, pedagoginja