« Veljača 2025 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 |
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 1 | 2 |
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
Došao je i kraj školske godine i 17. lipanj koji smo rado čekali da konačno krenemo na izlet da se zabavimo i vidimo nešto novo.
Došli smo u školu kao i obično. Dočekala nas je učiteljica i autobus i krenuli smo na put. Nakon kraće vožnje smo stali da se odmorimo i nešto pojedemo pa nastavljamo put dalje. Popeli smo se na jedan od manjih vrhova Velebita zvan Velika kosa. Put je bio pun kamenja i puhao je jak vjetar. Pružao se lijep pogled na more i otoke. Na manjem vrhu je meteorološka stanica i vodič nam je objasnio uređaje koji se tamo nalaze. Obišli smo botanički vrt i upoznali mnoge zaštićene biljke, među njima i velebitsku degeniju. Nakon toga krenuli smo u Kuterevo. Tamo smo vidjeli 7 medvjeda, najstariji ima 46 godina. Volonteri su nas upoznali s načinom života medvjeda u utočištu, kako žive i što jedu.
Vratili smo se kući umorni, ali veseli jer nam je bilo super i naučili smo i vidjeli nešto novo.
Bruno Malkoč, uč. 3. r.