Osnovna škola Frane Petrića Cres

Najprije smo posjetili Silvanusa u Filozićima. Njegova je obitelj jedina u mjestašcu od 30 – ak kuća koja cijelu godinu živi u mjestu. Nije onda čudo da nas je Silvanus proveo šumskim vrletima Tramontane, u kojima caruju stoljetna stabla, vješto, lagana koraka, kao da nas vodi gradskom šetnicom. Po šumi smo svako malo nailazili na umjetničke skulpture koje su djela brojnih poznatih umjetnika. Silvanus  nam je ispričao kako je selo dobilo ime te povijest male, očuvane crkvice svetoga Roka.

   U Filozićima smo se osjećali kao da smo se nekim vremenskim strojem vratili u prošlost. Mir, duboki mir, onaj  koji sve više nedostaje modernome čovjeku, ali i modernome učeniku.

   Nakon Filozića vratili smo se u Loznati  k Tari. Odmah se vidjelo da je naša Tara, kao turistički vodič, sve pomno isplanirala. Najprije nas je odvela u mjesnu crkvicu svetoga Ivana, zaštitnika mjesta te nas provela  mjestom. Angažirala je barba Kristijana da nam pokaže kako skuplja svoje raštrkane ovce - pozivajući ih na „marendu“ tj. suhi kruh. Potom smo posjetili ugostiteljski objekt, nadaleko poznatu “Bukaletu“ u kojem je mali „etnografski postav“. Teta Tonina nam je opisivila od čega se sastoji nošnja, pokazivala nam je očuvane ukrašene, okrugle, velike i male kutije za finu odjeću i nakit te objašnjavala namjenu sačuvanih starih uporabnih predmeta. Na kraju nas je Tara pozvala na kolačiće koje su pripremile ona i Andrea.

I Silvanus i Tara bili su pozitivno uzbuđeni, sretni što su nam mogli pokazati svoja mjesta, podijeliti iskustva svoga školovanja i podružiti se na svoj način sa školskim prijateljima.

Na kraju ove zabavne i poučne trilogije, projekta  naziva Što se bolje znamo, više se uvažavamo  hvala svima koji su nam pomogli da ga uspješno ostvarimo.