Osnovna škola fra Kaje Adžića Pleternica

Ljudska su bića u pravilu tašta i umišljena, pa najčešće pretpostavljaju da je tolerancija "izum" ljudskog roda. S druge strane, kod svih životinja koje žive u krdu, čoporu ili bilo kojem obliku organiziranog zajedništva postoje pravila ponašanja koja se ne smiju kršiti, jer svako takvo kršenje biva kažnjeno. Vukovi, primjerice, sami ubijaju mladunče koje svojim ponašanjem ugrožava čitavo leglo ili koje se ne može prilagoditi čoporu. Očito je da snošljiv odnos prema drugom živom biću pogoduje preživljavanju obje jedinke, pa je stoga vjerojatno da ljudska vrsta ima ugrađenu dispoziciju ili sklonost za snošljivo i nesnošljivo ponašanje. To, dakako, znači da oba oblika ponašanja može podjednako lako i brzo naučiti i usvojiti, pa su stoga odgajatelji djece, na prvom mjestu njihovi roditelji, i odgovorni za stupanj tolerancije ili netolerancije koji pokazuju njihova djeca. Odgoj za nenasilje i toleranciju treba početi od prvog dana života svakog živog bića. Tolerancija različitosti u obitelji, koju djeca na prvom mjestu uče opažanjem ponašanja vlastitih roditelja, uključit će postupno i ljude, stvari i ideje i izvan obitelji. Potrebno je da se u obitelji ne ističu i ne potiču stereotipi i predrasude prema svemu što se razlikuje od obiteljskih vjerovanja, stavova i vrijednosti.

Tolerancija nije konačni cilj odgoja za nenasilje, već sredstvo u izgradnji nenasilnog društva koje ne odobrava i ne dopušta nasilje i prisilu. Tolerancija prema drugim ljudima, vjerovanjima, idejama ili načinima života, uz uvjerenje da ono što mi mislimo, vjerujemo ili cijenimo- nije nužno bolje od onog što misle, vjeruju ili cijene drugi ljudi, temeljni je uvjet za razvoj društva čiji će članovi dijeliti odgovornost za uvažavanje različitosti drugih ljudi, pa se stoga i zalagati za snošljivost prema njima, a time i za bolju kvalitetu življenja svih nas.

Čovjek iskonski teži sreći, ljepoti, suživotu i miru u sebi i s drugima, na svoj način vrednujući prirodu. U svim zajednicama, na ovaj ili onaj način, postoje temeljni ideali života kao što su održanje života, ljubav, autonomija, sloboda i pravda. Druge su kulture poput drugih ljudi. Ljudi koje ne poznajemo, najčešće su tek okolina koju ne zamjećujemo, ako nam nije baš na putu. Ljudi koji se ponašaju drugačije od nas, koji razmišljaju drugačije od nas, čija su ponašanja vođena drugačijim hijerarhijama vrednota od naših, zastrašuju nas jer nismo u stanju predvidjeti njihove reakcije i jer ne znamo kako bi se prema njima ophodili. Strah rađa odbojnost, netrpeljivost i neprijateljstvo. Upoznavajući druge ljude, sagledavajući logiku drugačijih pogleda na stvari, razumijevajući drugačije vrednovanje stvarnosti od našeg svakidašnjeg postajemo bogatiji, ne samo zato što time bolje razumijemo ona druga do tada nam strana ponašanja, već i zbog toga što ovo znanje doprinosi da bolje razumijemo sami sebe. Jednako tako kao što su ljudi koje poznajemo dragi susjedi, prijatelji ili poslovni suradnici, tako su i kulture koje poznajemo samo drugačiji načini za ostvarivanje onoga što i mi sami želimo, a to je dobar, bogat i kvalitetan život.

 

Tolerantni moramo biti prema svojstima koje ljudi imaju:

- od rođenja (npr. narodnost, često i vjerska pripadnost)

- koja su zadobili naslijeđem (npr. izgled, neki tjelesni nedostaci)

- koja su stekli odgojem (npr. neke hranidbene navike)

- koje su stekli učenjem (navike, običaji, rituali i sl.) ako to što su tijekom žviota stekli i usvojili ne šteti drugim ljudima ili ne umanjuje kvalitetu života drugih ljudi

Tolerirati ne smijemo:

- nasilje (fizičko, psihičko)

- niti nikakve pojave i ljudska obilježja koja ugrožavaju druge ili im na bilo koji način štete (npr. ne treba biti snošljiv prema onima koji šire mržnju ugnjetavaju i maltretiraju druge ljude ili im  umanjuju njihovu kvalitetu življenja.)

I zapamtite budite tolerantni, ali ne na način da to bude puko podnošenje, nego budite aktivno tolerantni, tj. upustite se u dijalog s onima koje tolerirate jer jedino kroz dijalog možete nešto saznati o njihovim stavovima i vrijednostima, problemima i teškoćama i to potiče razvoj tolerancije.

Ljudska su bića u pravilu tašta i umišljena, pa najčešće pretpostavljaju da je tolerancija "izum" ljudskog roda. S druge strane, kod svih životinja koje žive u krdu, čoporu ili bilo kojem obliku organiziranog zajedništva postoje pravila ponašanja koja se ne smiju kršiti, jer svako takvo kršenje biva kažnjeno. Vukovi, primjerice, sami ubijaju mladunče koje svojim ponašanjem ugrožava čitavo leglo ili koje se ne može prilagoditi čoporu. Očito je da snošljiv odnos prema drugom živom biću pogoduje preživljavanju obje jedinke, pa je stoga vjerojatno da ljudska vrsta ima ugrađenu dispoziciju ili sklonost za snošljivo i nesnošljivo ponašanje. To, dakako, znači da oba oblika ponašanja može podjednako lako i brzo naučiti i usvojiti, pa su stoga odgajatelji djece, na prvom mjestu njihovi roditelji, i odgovorni za stupanj tolerancije ili netolerancije koji pokazuju njihova djeca. Odgoj za nenasilje i toleranciju treba početi od prvog dana života svakog živog bića. Tolerancija različitosti u obitelji, koju djeca na prvom mjestu uče opažanjem ponašanja vlastitih roditelja, uključit će postupno i ljude, stvari i ideje i izvan obitelji. Potrebno je da se u obitelji ne ističu i ne potiču stereotipi i predrasude prema svemu što se razlikuje od obiteljskih vjerovanja, stavova i vrijednosti.

Tolerancija nije konačni cilj odgoja za nenasilje, već sredstvo u izgradnji nenasilnog društva koje ne odobrava i ne dopušta nasilje i prisilu. Tolerancija prema drugim ljudima, vjerovanjima, idejama ili načinima života, uz uvjerenje da ono što mi mislimo, vjerujemo ili cijenimo- nije nužno bolje od onog što misle, vjeruju ili cijene drugi ljudi, temeljni je uvjet za razvoj društva čiji će članovi dijeliti odgovornost za uvažavanje različitosti drugih ljudi, pa se stoga i zalagati za snošljivost prema njima, a time i za bolju kvalitetu življenja svih nas.

Čovjek iskonski teži sreći, ljepoti, suživotu i miru u sebi i s drugima, na svoj način vrednujući prirodu. U svim zajednicama, na ovaj ili onaj način, postoje temeljni ideali života kao što su održanje života, ljubav, autonomija, sloboda i pravda. Druge su kulture poput drugih ljudi. Ljudi koje ne poznajemo, najčešće su tek okolina koju ne zamjećujemo, ako nam nije baš na putu. Ljudi koji se ponašaju drugačije od nas, koji razmišljaju drugačije od nas, čija su ponašanja vođena drugačijim hijerarhijama vrednota od naših, zastrašuju nas jer nismo u stanju predvidjeti njihove reakcije i jer ne znamo kako bi se prema njima ophodili. Strah rađa odbojnost, netrpeljivost i neprijateljstvo. Upoznavajući druge ljude, sagledavajući logiku drugačijih pogleda na stvari, razumijevajući drugačije vrednovanje stvarnosti od našeg svakidašnjeg postajemo bogatiji, ne samo zato što time bolje razumijemo ona druga do tada nam strana ponašanja, već i zbog toga što ovo znanje doprinosi da bolje razumijemo sami sebe. Jednako tako kao što su ljudi koje poznajemo dragi susjedi, prijatelji ili poslovni suradnici, tako su i kulture koje poznajemo samo drugačiji načini za ostvarivanje onoga što i mi sami želimo, a to je dobar, bogat i kvalitetan život.

 

Tolerantni moramo biti prema svojstima koje ljudi imaju:

- od rođenja (npr. narodnost, često i vjerska pripadnost)

- koja su zadobili naslijeđem (npr. izgled, neki tjelesni nedostaci)

- koja su stekli odgojem (npr. neke hranidbene navike)

- koje su stekli učenjem (navike, običaji, rituali i sl.) ako to što su tijekom žviota stekli i usvojili ne šteti drugim ljudima ili ne umanjuje kvalitetu života drugih ljudi

Tolerirati ne smijemo:

- nasilje (fizičko, psihičko)

- niti nikakve pojave i ljudska obilježja koja ugrožavaju druge ili im na bilo koji način štete (npr. ne treba biti snošljiv prema onima koji šire mržnju ugnjetavaju i maltretiraju druge ljude ili im  umanjuju njihovu kvalitetu življenja.)

I zapamtite budite tolerantni, ali ne na način da to bude puko podnošenje, nego budite aktivno tolerantni, tj. upustite se u dijalog s onima koje tolerirate jer jedino kroz dijalog možete nešto saznati o njihovim stavovima i vrijednostima, problemima i teškoćama i to potiče razvoj tolerancije.