Osnovna škola fra Pavla Vučkovića Sinj

Odgajati? Teško, zar ne? Za takav čin nam je potrebno neizmjerno puno strpljenja, ljubavi, volje, znanja, vremena, kreativnosti i još koječega. Odgoj je čin ljubavi, koji proizlazi iz ljubavi prema samom sebi. Kada čovjek cijeni i voli ono što jest onda će se isto tako s ljubavlju i poštovanjem odnositi prema drugima.

A to bismo mogli nazvati najvažnijim preduvjetom za uspješno odgajanje. Druge komponente uspješnog odgoja su vještine koje učimo iz teorije te inteligencija koju kombiniramo s prva dva navedena uvjeta.

U odgoju je važno poštovati različitosti i pružati mogućnost izbora, jer iz takvog odgoja proizlaze zdravi pojedinci koji čine zdravo društvo u kojem živimo i djelujemo. Neill u svome djelu "Slobodna djeca Summerhilla" kaže da ne postoji problematično dijete, samo problematični roditelji.

Problematično (teško) dijete je nesretno dijete. Ono je u sukobu sa samim sobom pa tako i sa svojom okolinom. Korijene tih sukoba treba potražiti u odgoju, a roditelj se treba zapitati „Odgajam li ja svoje dijete ili manipuliram njime?“.

Velika većina nas je odgajana uz dobro znanu rečenicu „dok živiš pod mojim krovom, radit ćeš ono što ti ja kažem“. Naši roditelji su nas pokušavali kreirati prema vlastitom kroju, onom kojeg su naučili od svojih roditelja, zanemarujući pritom naše želje i potrebe.  Sada i mi svoju djecu, svjesno ili nesvjesno, odgajamo prema modelu kojeg smo naučili ne uviđajući pritom da takav manipulativni odgoj od djeteta stvara duševnog invalida.

Dijete koje od prvoga dana svog života nije naučilo vještinu slobodnog izbora i samostalnog mišljenja neće biti sposobno kada odraste prepoznati svoje potrebe, mogućnosti, izraziti svoje stavove, osjećaje i misli. Roditelj treba osvijestiti svoju ulogu spram djeteta od samog njegovog rođenja. Roditelj je svojem djetetu prvenstveno prijatelj i njegovatelj njegovog uma i duše, a ne njegov posjednik.

Postoje razne odgojne metode koje su više ili manje učinkovite, a zajedničko im je sljedeće:

• Važno je djetetu pružiti slobodu - ukoliko djetetu pružite više slobode prepuštate mu i više odgovornosti. Sloboda i odgovornost su proporcionalne. Polić u svojoj knjizi „Čovjek-odgoj-svijet“  daje definiciju odgovornosti. Odgovornost - spremnost da se odgovara za učinjeno; spremnost da se u potpunosti snose posljedice vlastitog djelovanja, te popravi ili nadoknadi eventualna šteta koju bi ono proizvelo. Prema tome, odgovornost je prije svega spremnost da se promišljaju i domišljaju moguće posljedice svoga djelovanja te spremnost da se odustane od čina čije se loše posljedice mogu jasno nazrijeti ili su, štoviše, već prisutne. Bez odgovornosti svako je djelovanje opasno ne samo za druge nego i za onoga tko tako djeluje. ...
• Poklonite djetetu povjerenje - najčešća roditeljska greška je što pokazuje premalo povjerenja u svoje
• dijete tako što neprekidno dijeli savjete pa tako iskazuje sumnju u djetetove sposobnosti. Zbog toga dijete postaje nesamostalno, nesposobno, ovisno. Takva djeca sami sebe vide onako kako ih roditelji gledaju, kao nesposobne.
• Pokažite djetetu da vam je važno - izuzetno je važno da roditelji pokazuju pažnju i zanimanje za ono što dijete veseli,  čime se dijete bavi, ono što ga zanima, za njegove igre i probleme. Roditelji često zaboravljaju da je problem koji dijete ima u njegovom svijetu velik i težak kao što su nama teški i veliki naši problemi. Djetetove probleme treba saslušati i pokazati razumijevanje, ali ne dijeliti savjete za rješavanje problema, jer ćete na taj način opet pokazati nepovjerenje prema sposobnošću vašeg djeteta da se nosi sa svojim problemima. Djetetu je potrebno da mu pokažete da vam je važno i da ga poštujete jer to jača njegovo samopouzdanje i motivira ga.

Prihvaćanje i ljubav su dva sinonima u odgoju. Ljubav i prihvaćanje djecu čine sigurnima i daje im vjeru u sebe. Djeca koja su na taj način odgajana puno lakše prihvaćaju kritiku jer znaju da se kritika ne odnosi na njihovu osobnost već na njihov postupak. Takva djeca ne prihvaćaju kritiku kao napad, pa samim time ne razvijaju osjećaj bijesa koji vodi do osjećaja mržnje, koji pak vodi do patnje. Zato se takve osobe nemaju potrebu svađati i dokazivati,  one prihvaćaju sebe i druge takve kakvi jesu. Takve osobe su spremne odgajati!

Postoje različite vrste ljubavi i karaktera roditelja spram svog djeteta koje su obrađene u knjizi „Umijeće ljubavi“ Pavla Brajše. Neke od njih su:

• Slobodan, sretan i zadovoljan roditelj uz svoj sačuvani Ja i postignutu maksimalnu slobodu ima sve preduvjete za pružanje djetetu visoko vrijedne roditeljske ljubavi, koja otvara maksimalne šanse njegovom razvoju.
• Osobno neodređen, ambivalentan i neurotiziran roditelj pruža djetetu po kvaliteti slabiju roditeljsku ljubav i također manje mogućnosti za razvoj djetetove ličnosti.
• Nezadovoljan, nesretan i neslobodan roditelj uz svoj žrtvovani Ja i minimalnu osobnu slobodu nudi djetetu loše kvalitete roditeljske ljubavi, a time i minimalne mogućnosti za njegov razvoj.

Za uspješan odgoj važno je znati razgovarati s djetetom. Uspješan roditelj, osim što je govornik, mora biti i dobar slušatelj. Kao što i mi imamo prijatelje koji nas saslušaju i daju nam podršku kada nam je to potrebno tako i naša djeca trebaju nekoga tko će ih saslušati i razumjeti, dati im podršku.
Svaki roditelj se treba znati suočavati s problemima i neugodnim situacijama i rješavati ih, da bi na takav način svojem djetetu pružio pozitivan primjer.
Važno je da roditelj radi na ublažavanju svojih mana i smanjivanju nedostataka u odgoju. Radeći na sebi, neposredno pozitivno utječete na svoje dijete!

Roditeljstvo je jedna od najtežih disciplina koja se ne može naučiti prije nego ju počnete prakticirati, ona se uči cijeli život, a najviše se uči metodom pokušaja i promašaja. Stoga budite strpljivi, učite i radite na sebi, jer vi ste svom djetetu najbolji uzor.

Autor: Gordana Benat