Osnovna škola "Đuro Ester" Koprivnica

Učenici 4.a i 4. b razreda bili su u Školi u prirodi od 14. – 18.9. 2015. godine u Biogradu na Moru.

Krenuli smo u ponedjeljak u ranojutarnjim satima s parkirališta kraj škole. Roditelji su dopratili djecu i predali ih u naše ruke. Nekima je to bilo prvo veće odvajanje pa smo, kao i svaki put, strepili kako će sve proći. 

Lagana i uspavana vožnja trajala je do prvog stajališta i doručka, a onda smo svi uživali i s nestrpljenjem iščekivali prvi susret s morem. Kako bi se razgibali, na putu za glavno odredište stali smo kod Cerovačkih pećina. Trebalo je dosta kondicije do samog ulaska u špilju, a onda nas je osvježila šetnja najvećim spiljskim kompleksom te jednim od najvećih nalazišta pećinskog medvjeda u Hrvatskoj.

Konačno smo stigli u Biograd, smjestili se u mali obiteljski Hotel Žućo i naravno, pohitali prema plaži. Ni par kapi kiše nisu nas omele u naumu da dobro iskoristimo vrijeme. Putem smo promatrali i uočavali vegetaciju te uživali u blagodatima mediteranske klime. Svaka je od večeri bila zaokružena nekim događanjima, plesom, pjevanjem, natjecanjem u ludim frizurama i slično gdje su se učenici oba razreda povezali i družili. U pratnji našeg strpljivog i kreativnog vodiča Krunoslava, sva su događanja bila vrlo zanimljiva. Pratnja učiteljicama profesorica engleskog jezika Helena Knežević bila nam je desna ruka u svemu. Mama Vertuš bila je velika pomoć i zamjenska "mama" u nekim situacijama.

Svaki smo dan prijepodne osim četvrtka imali organizirane izlete dok je poslijepodne bilo rezervirano za rad na radnim materijalima, kupanje i različite igre na pješčanom terenu za odbojku. Osim što je strpljivo slušao naše upute, veliku ulogu u zabavljanju naših učenika imao je i naš vozač Dario.

Posjetili smo Sokolarski centar u malom mjestu Dubravi kraj Šibenika gdje dugi niz godina uzgajaju različite vrste grabljivica, a posebno mjesto zauzima i stacionar za ranjene, bolesne ili izgladnjele ptice kojima je potrebna pomoć kako bi opstale u prirodi. Nakon vrlo zanimljivog predavanja koje nas je zabavilo i nasmijalo, naučili smo nešto o životnim i prehrambenim navikama ptica grabljivica. Neki su od hrabrijih učenica i učenika mogli neposredno sudjelovati u držanju, maženju i hranjenju tih ptica, što je svakako bio nezaboravan doživljaj. Kasnije smo kupovinom nekih od suvenira mogli sudjelovati u financiranju stacionara, gdje su djeca, potaknuta viđenim otvorila svoja srca. Nama je najveća pohvala bila ta da su učenici izrazito poslušni i dobri. Ponosile smo se njima. Nakon toga, posjetili smo Šibenik. Vodič Krunoslav poveo nas je užurbanim uličicama, upoznao nas s važnijim građevinama toga grada i ispričao nam nešto o zanimljivoj i bogatoj povijesti Šibenika. Učenici su imali vremena samostalno prošetati uličicama, kupiti suvenire ili sladoled i u dogovoreno vrijeme stigli na mjesto okupljanja. Ponovno su pokazali veliku poslušnost i odgovornost.

Jedno je od idućih mjesta posjete bio i Nacionalni park Krka. Šetnjom kroz nacionalni park uočili smo sedam sedrenih slapova koji su prekrasna filigranska djela prirode te predstavljaju prirodni krški fenomen. Posjetili smo i etno selo te se upoznali sa davno zaboravljenim zanatima.

Četvrtak smo iskoristili za odlazak na plažu, kupanje, igre u vodi i uz vodu. Vrijeme nas je svih dana odlično poslužilo. Večer smo proveli u šetnji do centra grada, a nakon toga učenici su se u grupama natjecali u kvizu znanja vezanom uz sve što smo vidjeli i doživjeli. Pitanja za kviz osmislila je učiteljica Helena koja je cijelo vrijeme vodila bilješke. Bilo je zanimljivih i smiješnih odgovora, a najbolja grupa učenika je nagrađena.

Razgovarali smo o turizmu, ribarstvu, brodogradnji te ostalim, za primorski kraj, karakterističnim gospodarskim djelatnostima. Čitali smo tekstove o primorskom kraju i uspoređivali svoj doživljaj s doživljajem pjesnika koji su u njemu rođeni.  Uvježbavali smo govorno i negovorno sporazumijevanje, književni i zavičajni govor u kojem smo boravili komunikacijom s lokalnim stanovništvom. Pjevali smo i slušali pjesme primorskog kraja, crtali smo i slikali ljepote koje smo neposredno doživjeli, rješavali matematičke zadatke. Engleski jezik kao i gradivo izbornih predmeta uvježbavali smo rješavanjem pripremljenih materijala, i to grupnim radom na terasi hotela ili pak u hotelskim sobama, što je donijelo neku posebnu čar tome. Sve je bilo lakše i jednostavnije, a naravno, učenici su imali i pomoć vodiča, vozača i naše drage kolegice.

Ono što je najvažnije, učenici su ostvarili zajednički suživot u kolektivu razvijajući toleranciju, poštivanje drugog, strpljenje, urednost i točnost. Razvijali su i pravilan odnos prema imovini i učiteljicama te o ostalom osoblju koje brine o njima.

Zadnji dan boravka, u petak smo se posljednji put okupali, spremili stvari i krenuli put Zadra. Samo je putovanje bilo ugodnije nakon pohvale osoblja za naše ponašanje tijekom boravka u hotelu i srdačnih pozdrava. Posjetili smo crkvenu izložbu Zlato i srebro Zadra, Morske orgulje i Pozdrav Suncu i teška srca krenuli prema Koprivnici. Pjesmom smo se zabavljali cijelim putem, razmišljali o povratku i naravno živnuli nakon posjeta Mc Donald'su. Roditelji su jedva dočekali naš povratak oko ponoći, a mi smo bile sretne što smo sve učenike predale roditeljima žive i zdrave i pune dojmova. Sve one neprospavane noći, događanja tijekom dana još su nam uvijek česta tema razgovora. Naša su srca ispunjena jer smo dio veselih uspomena naših učenika koji su nam pokazali zahvalnost i poštovanje svojim ponašanjem, a znate da nema ljepšega do pohvale za svaku učiteljicu.

Bilo je svakakvih zgoda, vjerojatno i trenutaka nostalgije za domom i obitelji, ali smo sigurni da ovo iskustvo učenici neće nikad zaboraviti. Istina je da ni mi, učiteljice, nećemo zaboraviti ovakvu generaciju.

 Hvala vam!

Vaše učiteljice Sanja i Jelena