Osnovna škola "Đuro Ester" Koprivnica

Konačno je došao i taj dan. Učenici sva četiri 6. razreda zajedno sa svojim razrednicima i nastavnicima Jasminkom Fanuko-Polančec i Vjekoslavom Nemecom krenuli su na izvanučioničnu nastavu koja je za nas bila izlet s velikim „I“, iako nas nastavnici stalno ispravljaju kako to nije pravilan naziv.

            Razni krajolici i građevine su prolazili kraj stakla koje nas je dijelilo od tih prizora. Seoske kućice, visoke zgrade, šume, ravnice…

            Stigli smo u predivno okruženje Osijeka. Naše prvo odredište bio je muzej Vodeni svijet. Tamo smo upoznati sa svijetom ispod površine mora. Neke od životinja su opasne, poput velike bijele psine čije ralje smo mogli dotaknuti. Druge su imale smiješna imena, poput jedne školjke čije latinsko ime prevedeno na hrvatski jezik znači „uvrnuta guza“. Nakon posjeta podmorju, vratili smo se iznad zemlje gdje smo šetali tim lijepim gradom. Osijek je divna mješavina starinskog i modernog stila gradnje. Osjećala sam se kao da skačem iz prošlosti u budućnost te opet natrag. Prošli smo i kraj rijeke Drave. Nadali smo se da ćemo proći visokim, uskim mostom preko cijelog njezinog toka, ali nažalost morali smo se zadovoljiti gledanjem izdaleka. U rijeci je bilo mnogo brodova, većih nego neki u moru. Prošli smo i po čudnim prugama u samom centru grada. Uz Zagreb, Osijek je jedini grad u Hrvatskoj gdje vozi tramvaj. Vidjeli smo i kon-katedralu, predivnu fontanu i bezbroj knjižara.

            Krenuli smo prema Kopačkom ritu. Došli smo do restorana Tikveš koji je bio okružen visokim stablima šume. Nakon jela i kratkog predavanja smo stigli i do našeg odredišta. To je bilo poplavljeno područje Kopački rit. Došli smo do velike spore splavi i preplovili krug oko netaknute prirode. Imali smo vodiča koji nam je pričao o nekim zanimljivostima. Rekao nam je da je najdublje jezero Sakadaško jezero, da tamo ima 140 vrsta ptica te nam je pokazivao sve vrste kraj kojih smo prošli. Nažalost, nismo ih vidjeli puno jer je buka s naše splavi otjerala one plahije vrste. Kada smo se dobro nagledali raznih vrsta flore i faune, došlo je vrijeme za malo odmora. Prijateljice i ja smo odlučile gledati još više biljaka i životinja, ovaj put s mosta. Ugledale smo lopoče, lokvanje, razne ribice i jednog usamljenog labuda. Jedna od njih je rekla da je ovaj dio Kopačkog rita podsjeća na Šodericu, umjetno jezero blizu Koprivnice.

            Time je završio naš posjet divnoj Slavoniji. Pri povratku kući smo gledali kako nizine i ravnice polako prelaze u lagana brdašca.

                                                                       Marta Kunštić, 6.a

PUT U KOPAČKI RIT

         Učenici šestih razreda OŠ Đuro Ester su 28.5.2015 u 6:00 sati krenuli na put prema istoku Hrvatske. Na putu prema Osijeku smo stali na benzinskoj postaji kako bismo kupili vodu i pojeli sendvič.

           Kada smo oko 10:00 sati stigli u Osijek, otišli smo posjetiti muzej Vodeni svijet. U tom muzeju smo vidjeli preko tisuću  izložaka  morskih bića. Ta stvorenja je sakupio gospodin koji je iz Dubrovnika došao samo radi našeg predavanja. Proputovao je velik dio svijeta kako bi sakupio ta sva stvorenja. Bilo nam je zanimljivo slušati njegovo predavanje.

        Nakon zanimljivog obilaska Vodenog svijeta, prošli smo starim dijelom Osijeka, kroz Tvrđu , a kasnije i uz rijeku Dravu. Kada smo stigli na glavni gradski trg dobili smo malo slobodnog vremena. Vidjeli smo osječku kon-katedralu, gradske tramvaje i veliku gradsku fontanu.

        Nakon obilaska grada Osijeka, autobusi su nas odvezli u PP Kopački rit, do mjesta Tikveš. Nakon kratke pauze i okrijepe, slijedila je vožnja brodom po dijelu Sakadaškog jezera. Na brodu smo imali vodiča koji je znao sve o živim bićima Kopačkog rita. Osim vožnje brodicom, posjetili smo dio Kopačkog rita  u kojem su složeni mostovi i drvene staze iznad vode po kojima smo  šetali. Bilo je predivno, a usput smo vidjeli biljke i životinje o  kojima smo učili iz prirode. Zadovoljan sam što sam mogao boraviti u  Kopačkom ritu  i gradu Osijeku.

         Ovo mi je bila jedna od najljepših terenskih nastava. Hvala učiteljicama i učiteljima koji su nam to omogućili, posebno našoj razrednici.

Luka Markušić, 6.a