Osnovna škola "Đuro Ester" Koprivnica

 Bližimo se kraju prvog polugodišta prvog razreda. Jesmo li se priviknuli jedni na druge? Radimo li zajedno? Idemo li k istom cilju – odgoju dobrog čovjeka?

Sa sigurnošću mogu reći da je tako. Roditelji lijepo surađuju i uključuju se u nastavu kako bi ona bila drugačija, dinamičnija te na taj način upoznaju razred kao zajednicu u kojoj boravi i njihovo dijete.

  Od početka školske godine u razredu smo ugostili roditelje: Zorana Vukovića (policajac), s kojim smo ponovili i uvježbali prometna pravila u šetnji kvartom oko škole i Denisa Hodalića (glazbenik) s kojim smo naučili pjevati pjesmicu o sv. Nikoli i novogodišnje Zvončiće.                U razgovoru s učenicima o njihovim obiteljima i međusobnim odnosima došli smo do ideje za drugačijim druženjem – jednako zabavnim, poučnim ali i slatkim. U goste bi ovaj puta išli mi - učenici. U školskoj blagovaonici dogovorili smo druženje s bakom jednog od učenika gospođom Nadom Lazar koja je kuharica u našoj školi. Dogovorili smo se da ćemo s njom naučiti raditi kolačiće. U razgovoru zaključili smo da ćemo sigurno napraviti i ispeći više kolačića, nego ih možemo pojesti.  Što s viškom? Zaključili smo da bi bilo dobro podijeliti ih s onima koji ih nemaju.

Razgovarali smo kako se osjećamo kada nekoga želimo usrećiti, kada za nekoga nešto dobro napravimo pa smo odlučili u sve aktivnosti uključiti i roditelje. Na zajedničkoj likovnoj radionici roditeljima sam objasnila što želimo napraviti. Složili su se i uključili se prikupljanjem osnovnih prehrambenih proizvoda. Sve što  prikupimo i ispečemo odnijet ćemo u pučku kuhinju i na taj način pomoći ili bar malo nekome zasladiti dan.              U ponedjeljak 14. prosinca bili smo uzbuđeni i jedva smo čekali da zaposlimo ručice i pečemo keksiće. U pomoć baki Nadi došao je i tata Robin Knežević također kuhar. Bilo je odlično!      Svi su željeli ostaviti trag svojih modlica u tijestu i oblikovati kiflice. Kad su se ispekli prvi kolačići odmah smo ih probali i zaključili da bolje nismo jeli. Dva školska sata proletjela su u trenu.

  U utorak 15. prosinca sve prikupljene namirnice, slatkiše i naše kolačiće odnijeli smo u pučku kuhinju. Gospođa Adela Sočev, koja nas je tamo dočekala, zahvalila nam je i rekla da je svaka donacija vrijedna i važna.

Vratili smo se u razred i zapisali što smo u ova dva dana radili. Bile su to lijepe rečenice mojih prvašića.  Evo što je napisala Dunja:

Jučer smo u kuhinji pekli keksiće. Pomogli su nam Natanov tata i Dominikova baka. Oni su kuhar i kuharica. Danas smo keksiće i namirnice zapakirali. Sve smo odnijeli u Crveni križ. Pomogli smo drugim ljudima koji dosta nemaju. Išla sam sa učiteljicom i sa prijateljima iz razreda.

    Uz malo truda, planiranja, podrške roditelja i dosjetljivih učenika nešto smo naučili i korak smo bliže zajedničkom cilju – odgoju dobrih ljudi.

                            E. Hubbard: “Bogati su ljudi oni koji daju. Tko mnogo daje, mnogo i prima”.

                                                                                                            Maja Sinjeri, dipl. učiteljica