Osnovna škola "Đuro Ester" Koprivnica

Završavajući školski projekt „Svi za +jedno“, učenici dvaju najuzornijih razreda, 6.b i 7.a krenuli su 10. rujna u posjet OŠ Legrad kako bi uživali u prirodnim ljepotama toga kraja te upoznali povijesne i prirodne znamenitosti.

Ulaskom u Legrad zadivila nas je novootvorena  školska zgrada koja nosi naziv poznate Legrađanke Marije Bango. Sa sjetom smo poželjeli da takva bude naša nova školska dvorana.

Ispred pilova iz 13.st. na Trgu Svetog Trojstva, srdačno nas je dočekala gđa Tamara Marcinjaš koja nam je pričala o bogatoj legradskoj povijesti i geografskom značaju. Smještaj Legrada ovisio je o hirovitosti rijeke Drave koja je mijenjala svoj tok.

S gđom Marcinjaš posjetili smo i etno – zbirku „Legradska hiža“ u kojoj se nalazi mnoštvo predmeta iz prošlosti,a prikupljali su ih vrijedni učenici kako bi sačuvali sjećanje na život svojih predaka u ovom kraju. Učenici su začuđeni promatrali kako se nekad spavalo na drvenim klupama, u školi pisalo na malenoj pločici te oblačilo u krutu odjeću od konoplje.

U baroknoj crkvi Presvetog Trojstva dočekao nas je župnik Marijan Horvat koji je izložio neke rijetke slike i kipove koje svjedoče o povijesti legradskog kraja,a velikog nacionalnog značaja. Crkva je izgrađena u vremenu od 1769. do 1783. godine, zaštićena je kao nepokretno kulturno dobro Republike Hrvatske, „O-te“ kategorije, dok su orgulje (zaštita 2006.g.)  i cjelokupni inventar crkve (zaštita 2011.g.) također zaštićeni kao pokretno kulturno dobro (spomenik kulture), što svjedoči o povijesnoj vrijednosti objekta u cjelini.

Učeničku maštu zagolicala je spoznaja da je crkva uzdignuta na nekdanjem groblju.

Imali smo čast da nas ugosti i načelnik općine Legrad, gospodin Ivan Sabolić koji nas je poveo u vatrogasni muzej koji čuva mnoge predmete iz začetaka vatrogastva u Legradu. Zajedno s gđom Katarinom Sabolić, profesoricom biologije i kemije, krenuli smo prema ornitološkom rezervatu Veliki Pažut. Načelnik Sabolić ispričao nam je kako je na tom mjestu bila utvrda Novi Zrin, kasnije u potpunosti razrušena.

Kako bi došli do svog zadnjeg odredišta, ušća Mure u Dravu, morali smo se vratiti dugom šljunčanom cestom s koje se dalo uživati u pogledu na imanja s konjima, poljima raznih poljoprivrednih kultura koje odišu smirenošću i bogatstvom jesenjih  plodova.

Predivan, sunčan dan završili smo igrama na pijesku pokraj ušća Mure u Dravu gdje smo zahvalili svojim domaćinima na gostoprimstvu. Iskoristili smo priliku da mnogo fotografiramo,jer tko zna, hirovita Drava će možda, sljedeći puta, promijeniti sliku ovog malog šumskog raja.

Sanja Antolić