Osnovna škola "Đuro Ester" Koprivnica

Uoči blagdana Svih svetih, u ponedjeljak 31.10. , učenici članovi povijesne grupe „Povijest za budućnost“ i učenici polaznici školskog zbora, u pratnji učitelja Mihaela Kivača, Jasne Tkalčec, Mirne Kovačić i ravnateljice, obišli su grob Đure Estera. Đuro Ester je svojim kulturnim i prosvjetnim djelovanjem zauvijek zadužio Koprivnicu, a naša škola, koja nosi njegovo ime ovom prigodom želi iskazati počast jednom od najznačajnijih Koprivničanaca. 

Učenici su također položili cvijeće i zapalili lampaš na grobu istaknutog koprivničkog kompozitora Tome Šestaka, gdje nam je učitelj Mihael Kivač ispričao nekoliko crtica iz života ovog znamenitog glazbenika.

Tomo Šestak je osnivač prvog limenog orkestra i prvog gradskog kora u Koprivnici. Zahvaljujući djelovanju istaknutog skladatelja, zborovođe, kapelnika i pedagoškog djelatnika Tome Šestaka, Koprivnica među prvim gradovima u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske dobiva osnovnu glazbenu školu još 1874. godine. Šestak je cijelog života tijesno surađivao s Esterom naporno radeći na unaprjeđenju kulturnog i društvenog života tada malog podravskog grada.

Učenici, nastavnici i ravnateljica Osnovne škole “Đuro Ester” položili su cvijeće i zapalili lampaše na grobu Đure Estera te su kratkim programom stavili naglasak na najznačajnija ostvarenja iz Esterovog pedagoškog i kulturnog djelovanja.

Razmišljanje o prošlosti, nezaobilazno nas je dovelo do sjećanja na naše bližnje koji više nisu s nama, a kojih se ovih dana sa sjetom prisjećamo.

U nastavku pročitajte što su učenici skupine „Povijest za budućnost“ ispričali o Đuri Esteru.

Đuro Ester rođen je pred stotinu i sedamdeset dvije godine, 2. ožujka 1844. u Koprivnici. Njegovo se ime u novijim povijestima književnosti rijetko spominje, no raznolikost njegove biografije u kojoj se ističu ljubav prema amaterskom kazalištu, pedagoški i dramatičarski rad te koprivničko prebivalište, ističu da je riječ o iznimnom dramatičaru ili redatelju. Na temelju sačuvanoga i dostupnoga materijala moći će se razabrati popularnost Esterovih komada izvođenih i pedesetak godina nakon 296 praizvedbi te piščev udjel u povijesti hrvatske dramske književnosti i kazališta.

Podrijetlom iz činovničke obitelji, osnovnu je školu polazio u Koprivnici pa današnja koprivnička osnovna škola nosi njegovo ime. Gimnazijsko školovanje proveo je u Zagrebu, Senju i Varaždinu, a nakon smrti bana Josipa Jelačića, napustio je gimnaziju i pohađao učiteljsku školu u Zagrebu i Beču. Kao učiteljski pripravnik radio je u Feričancima, učiteljem je postao 1865., učiteljski ispit položio je 1871. i imenovan je prvim učiteljem na dječačkoj učionici u Koprivnici, a poslije i ravnateljem. Umro je u četrdeset devetoj godini života, 29. ožujka 1892.

O Đuri Esteru suvremenici su govorili: „simpatičan gospodin stasite pojave, očalima na ugojenom nosu, bio je po rodu Koprivničanin, koji voli dobro jesti i piti, ali je vazda spreman na bratsku žrtvu, pa i šalu. Nije bio u politici provokatorne žestoke ćudi… Sudio bi mirnije i dublje, ali ne bi on nikada skidao svoje surke, ni u salonu ni u audijenciji. Njegov je bio životni program, da Hrvate s ovkraj i s onkraj Drave očuva od mađarizacije, a sredstvo mu je zato bilo: društvenost, šala i gluma.

Kao mladi učitelj Ester je u Koprivnici osnovao amatersko kazališno društvo. Ester sastavio i himnu kulturnog društva Podravac, a stihove je uglazbio njegov prijatelj, koprivnički kapelnik Tomo Šestak Tomo Šestak uglazbio je i Esterov libreto Nos selskog suca, zatim Mlinara i dimnjačara te Međimursku kugu. Bavio se i prikupljanjem muzikološkog blaga ovoga kraja, a neki njegovi tekstovi poslužili su Tomi Šestaku i Fortunatu Pintariću kao libreta.

Od Esterovih dramskih djela danas su dostupna četiri tematski različita komada: Šoštar i ašešor, Redateljske neprilike, Penzionatkinja i Pravnički ples, koji potječu iz osamdesetih godina 19. stoljeća. Ester se pokazao osvjedočenim piscem iz puka i za puk, dramatičarom koji je ostvario zajedništvo i s gledateljima i s koprivničkim temama.

Slijedi dramski tekst u kojem opisuje život mladog Koprivničanca na studiju u Zagrebu, koji ima novčanih neprilika:

Ovim vama onda javljam sada,

Da je meni izgubljena nada!

Jer ako mi ne pošljete novca,

S mene ćete učiniti bokca!

Nij’ u redu baš niti u šali,

Da se tkogod sam pred drugim hvali;

Ali ja vam moram sad da rečem:

U kreditu stojim ja najvećem,

Jer se učim, prek po noći mučim,

Da doktorski skoro grad polučim,

Skoro da mi glava eksplodira,

Molim, oče, tih trideset talira!

Ester je u svakom slučaju bio čovjek kazališta. Šale i igre Đure Estera razmjerno su često izvođene, a kazališni amateri i publika objeručke su ih prihvatili, ponajviše zbog komike i domoljubnih ideja koje je Ester uvodio u svaki svoj komad. Vezanost uz malu sredinu i zajedničke teme jamčili su popularnost koju su pedesetak godina kasnije ovjeravali kazališni amateri u različitim dijelovima Hrvatske, dokazujući da je Koprivnicu moguće prepoznati i na Sušaku, i u Karlovcu, i u Novoj Gradiški jer u svakom mjestu ima Esterovih likova poput slavohlepnih mutikaša, pakosnih usidjelica, zločestih supruga, ćudljivih djevojaka, mudrih mladića i nezaobilaznih dosjetljivih slugu.

Premda sličniji komedijašu no komediografu, svojim kazališnim entuzijazmom Đuro Ester pridonio je povijesti hrvatskoga glumišta, a nesumnjivo je da se i sam pritom do mile volje naigrao i zabavio. Umro je u četrdeset devetoj godini života, 29. ožujka 1892.

Mirna Kovačić, prof. povijesti i geografije