preskoči na sadržaj

Osnovna škola "Đuro Ester" Koprivnica

Login
Moto škole

 

 

 

 

Udžbenici 2024./25.

Raspored zvonjenja

Vozni red autobusa

List za roditelje

Projekti u našoj školi

E-knjige

Kalendar
« Rujan 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 30 31 1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 1 2 3 4 5 6
Prikazani događaji

Školska kuhinja

Slikovnice

 

 

 

 

Školska knjižnica

Šetnja školom


Korisni linkovi

SPONZOR VEČERI KEMIJE 

Brojač posjeta
Ispis statistike od 17. 11. 2010.

Ukupno: 2087110
Ovaj mjesec: 9823
Ovaj tjedan: 973
Danas: 188
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Na satu razrednog odjela učili smo o životu slijepih osoba
Autor: Snježana Mihočka, 16. 12. 2018.

Dana 7.12. 2018. na sat razrednog odjela 6.a razreda došli su nam Josipa i Mario Šutalo, to jest majka i očuh našeg Aryana .

Pričali su nam o životu slijepih osoba te smo naučili da ne rade sve isto kao i mi.

Josipa nije skroz slijepa , pa nam je pričala kako je prije sljepoće radila kao nastavnica hrvatskog jezika. Kad je izgubila vid  Josipa je morala napustiti mjesto nastavnice  jer više nije mogla čitati i teško je pisala.


 

Ali Josipa nije odustala nego umjesto da čita knjige ona ih  sluša, a piše preko tipkovnice za slijepe. Pomaže joj njezin sin Aryan i suprug Mario.

Mario je također slijep, ali od rođenja. Pričao nam je kako on u svojoj glavi zamišlja  svijet jer ne zna zapravo kakav je. Da nam pokažu kako im je  kada treba otići negdje van, donijeli su nam par poveza za oči i nekoliko štapova za slijepe osobe. Tada smo po parovima krenuli isprobavati takvo hodanje po učionici. Nama je, naravno, to bilo teže jer nam je bilo prvi put. Također su nam donijeli i više vrsta naočala pomoću kojih  su nam pokazali da su neki ljudi na drugačije načine slijepi. Npr. neki vide sve mutno , neki samo na jedno oko, a nekima je sve prikazano u jednoj boji.

Isto tako, objasnili su nam kako trebamo postupiti kada slijepoj osobi treba pomoć npr. kad treba prijeći cestu  ili se jednostavno izgubila. Slušajući Josipu i Maria sat nam je  brzo prošao, imali smo mnoštvo pitanja koja smo im još htjeli postaviti. Kao nagradu za pažnju svi smo dobili na papiru napisano svoje ime i prezime na Brailleovoj abecedi.

Zahvalili smo im se na dolasku te ih sigurno otpratili.

 

Nina Hudinčec, 6.a





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju