Osnovna škola "Đuro Ester" Koprivnica

Otkad je u kina stigao prvi hrvatski znanstveno-fantastični dugometražni igrani film za djecu Moj dida je pao s Marsa, učenici petih razreda s nestrpljenjem su dočekali srijedu, 27. ožujka i posjet projekciji filma u koprivničkom kinu Velebit. Fantastična priča o djevojčici Uni, koja uz pomoć vanzemaljskog robota pokušava spasiti svoju obitelj, priča je i o snazi ljubavi i prijateljstva između dvaju svjetova.

Režiju filma potpisuju Dražen Žarković i Marina Andree Škop. Film su producirale Darija Kulenović Gudan i Marina Andree Škop iz zagrebačkog Studija dim s partnerima iz još 6 europskih zemalja. Scenarij su pisali Pavlica Bajsić Brazzoduro i Branko Ružić prema motivima priče “Moj dida je vanzemaljac” Irene Krčelić.

U glavnim su ulogama 12-godišnja debitantica Lana Hranjec te Ozren Grabarić, koji je posudio svoj glas robotu.

Glavni kamerman je Sven Pepeonik, a montažerka Uz njih igraju norveški glumac Nils Ole Oftebro, Petra Polnišova iz Slovačke te mladi hrvatski glumci Alex Rakoš, Sven Barac, Tonka Kovačić, Lucija Šango. Marina Andree Škop. Zvuk je oblikovao Daniel Angyal,glazbu Stein Berge Svendsen. Za kostimografiju je bila zadužena Zorana Meić, a scenografiju Petra Kriletić.

Svidjeli su mi se specijalni efekti koji su bili izvrsni. Prevladavale su plava i crvena boja. Kostimi su bili u skladu s događanjima u filmu. Za različita mjesta na kojima se odvijala radnja scenografija je bila odlična. Zvukovi su pratili događanja i svojim intenzitetom pojačali iznenadna zbivanja, najavljivali preokrete i uzbudljive događaje, poticali različite emocije. Sva filmska izražajna sredstva spojena su u jedan odličan film koji svima preporučam da ga pogledaju.

Zainteresirala mi se radnja filma u čijem je središtu djevojčica Una. Njezin se život naglo preokrene kada njezinog didu iznenadno otmu vanzemaljci, a majka oboli od neobjašnjive bolesti. Una u podrumu svoje kuće, gdje je često boravio njezin dida smišljajući razne duhovite izume, pronalazi vanzemaljskog pilota koji će joj pomoći pronaći didu. Film je vrlo zanimljiv. Bio mi je puno bolji nego što sam očekivala. Kraj filma je pomalo tužan jer se dida žrtvovao kako bi svojom vanzemaljskom energijom oživio svoju kćer, Uninu majku. Taj događaj sam doživjela vrlo emotivno.

Film je također vrlo poučan, pa je i to razlog moje preporuke za gledanje. Dotiče se problema verbalnog uznemiravanja među vršnjacima licem u lice i putem modernih tehnologija.

Vrlo naglašeno poručuje kako je pravo iskreno prijateljstvo važno za život svakog bića, ne samo ljudskog, nego i vanzemaljskog.

Saša Rumek, 5.d